Mi imamo svoju boju kao što imamo svoj ton, kojim vibriramo kao vibratorna bića koja su tu na ovoj Zemlji i svatko od nas ima svoju vibraciju. Radi se o tome da je naša boja, naše ogledalo. Izbor boja ovisi i o našem raspoloženju. Boje ocrtavaju ono što je u nama. Zato se ta metoda zove 'color mirrors'.
Boje imaju pozitivan i negativan predznak, koji je najčešće kulturološki uvjetovan. Tako da imamo crveno svjetlo na semaforu koje govori oprez, zeleno nam daje prolaz, kažemo da je nešto čisto bijelo ili djevičanski bijelo. Imamo različite boje za dječake i djevojčice, u različitim kulturama svadbeni običaji vezani su uz različite boje, kao i pogrebni običaji. Primjerice, u Indiji je za pogrebne običaje bijela boja, kod nas je crna. Jako je važna kulturološka uvjetovanost.
Međutim, gledajući kroz povijest, i proučavajući je, uzela sam crvenu boju jer je ona možda najviše ostavila traga u svim kulturama i kad se vraćamo unazad, uz nju se najviše toga označavalo u političkom i u ideološkom smislu. Imate primjer jednog predivnog cvijeta, crveni karanfil, koji je zbog svoje negativne političke konotacije nestao iz hrvatskih cvjećarnica. To je samo jedan primjer jer crvena boja primjerice asocira na borbu žena za slobodu ali i na komunizam. Istovremeno, crvena je sveta boja – crvena krv, crveni tepih koji su se kraljevima prostirali, crvena je boja bila izuzetno skupocjena jer je način dobivanja boja nekad bio jako kompliciran. U davna vremena samo su bogati ljudi mogli dozvoliti da imaju crvenu boju jer se dobivala od posebne vrste puža i školjki.
Za crvenokosu žene su kaže da je strastvena. I to se vuče iz povijesti. Isto tako, nekad je bilo zabranjeno nositi crveno donje rublje. Ljudi su krišom nosili crvene predmete jer su mislili da ta boja štiti od uroka. U mnogim se krajevima i dan danas, primjerice u Moslavini, smatra kako je crvena boja jako bitna, pa se ona upotrebljavala na posteljini za mladence. Plahta kojom se pokrivala žena koja je u kućanstvu rađala, isto je imala na sebi crvene cvjetove, vjenčanice su imale crvene detalje, kapica za ženu koja se udavala bila je crvene boje.
I ta crvena boja u sebi je označavala neku strast, plodnost i energiju. S tim da je to boja koja izražava i ljutnju, agresiju, vatru, zbog čega treba biti oprezan. Ako ste već taj dan ljuti i bijesni, ako stavite crvenu boju, pojačat ćete ljutnju. Aperitivi su također obično crvene boje, ona potiče apetit.
Izaziva i agresivnost kod djece pa ako je dijete živo, treba ga smirivati hranom koja nije crvene boje, nego plave ili zelene. Ipak to kod djece nije psihologija boja već samo stereotipi, ali opet, radi se o vibracijama. Znači, plava boja odgovara grlenom centru, centru komunikacije. Roza je boja nježnija vibracija. Obično je pravilo da tamne boje imaju nisku vibraciju, a svjetlije visoku. Tamna boja, primjerice crna boja, koju se jako puno koristi, koja je zgodna kao boja koja se kombinira itd., ona nema takvu snagu kao crvena boja.
Isto tako hrane crvene boje puno više stavljamo na tanjur nego što možemo pojesti pa bacamo hranu. Ona podiže krvni tlak pa tko ima visoki tlak trebao bi izbjegavati crvenu boju. Zapravo crvena boja ima u sebi cijeli dijapazon priča. Prema predaji, Adam je bio napravljen od crvene zemlje. Cijeli je niz primjera od Biblije do naše nedavne prošlosti gdje je crvena boja s petokrakom zvijezdom dobila negativnu konotaciju. Zato biti crven uzimamo kao nešto negativno.
Što se tiče gaćica, taj je običaj prenesen iz davnih vremena kao zaštita od uroka, za sreću, ali zapravo sreću u ljubavi i za strast.
I to je upravo ta priča, gdje vi na taj način sebi, na neki energetski način, pečatite ulazak u novu godinu i time sebi stvarate nove preduvjete za održavanje neke stare veze kojoj treba više strasti ili za neku novu za koju se nadate da će biti strastvena. Modna je industrija ovu činjenicu izuzetno dobro iskoristila, za muškarce i za žene – manje više bitno je da nositi nešto crveno. I u tome idemo u novu godinu s novim gaćicama.
Ovdje treba dodati kako si boje povezane i sa ritmovima. Svaka boja ima svoj ritam. Crvena boja ima staccato ritam. To je snažan, ritam vatre. Kažemo muški ritam, obično ritam koji je kao marširanje. Ta povezanost boja i ritmova nešto je što nam daje izuzetne alate, pogotovo u event industriji, gdje mi možemo upravljati tim ritmovima, znati dignuti ga, spustiti. Kod miksanja određene glazbe, posebno se vodi računa da kad ulazite u jednu priču, imate tečni ritam. To su drugačije boje. Zatim ide staccato ritam, dođe kaos, pogubljenje, nestaješ. I nakon toga dolazi ljudski ritam. Taj zadnji ritam bio bi prozračan, tih, miran, to je tišina. I to je jedan val kroz koji mi prolazimo svaki dan u našem životu. To je val od rođenja do smrti, gdje bi ulazni ritam bilo rođenje, a smrt završni ritam kojim počinje novi ciklus.
Taj dinamički život, gdje sve ide u ciklusima, prate boje. Boje u prirodi fascinantno funkcioniraju, gdje preko zime imate smirenost, smeđe i tamne tonove dok nema biljki, zatim automatski s proljećem dolaze drukčije boje – zelena, boje cvijeća – i to je jedan ritam. To su ciklusi kroz koje prolazimo, i zato treba učiti iz prirode, takoreći univerzalnih zakona i primjenjivati ih u animaciji, event industriji, odnosima s javnošću, odnosno svim sferama života.
