Sve do pandemije na digitalne se nomade gledalo kao na simpatične avanturiste i egzotične putnike koje su rado ugošćavali u svojim sredinama jer su bili dobri potrošači. Države su se utrkivale koja će im ponuditi bolje uvjete, pa je to napravila i Hrvatska, no nakon što je rad na daljinu postao masovni fenomen, pila se okreće naopako.
Lokalno stanovništvo iz popularnih destinacija nomade sve češće dočekuju porukama da se vrate odakle su došli. U travnju su na ulice izašli stanovnici portugalskog glavnog grada Lisabona, prije njih učinili su to stanovnici Mexico Cityja, kolumbijskog Medellína, a nelagodu u svojim nekad tihim sredinama osjeća i domicilno stanovništvo svjetske prijestolnice digitalnih nomada Chiang Maija u sjevernom Tajlandu.
Svi su oni postali žrtve gentrifikacije, procesa koji su sa sobom donijeli nomadi, a njime se iz korijena mijenja karakter lokalnih četvrti nakon priljeva imućnijih stranaca i poduzeća. S dolarima ili eurima koje donose i troše nomadi dižu cijene najma, ali donose i svoje navike življenja. Gentrifikacija je prisutna i u Hrvatskoj, ali prije svega zbog turizma.
No, da digitalni nomadi rado i sve više dolaze u Hrvatsku, tvrdi i najpoznatiji hrvatski zet iz Nizozemske te lobist za interese nomada Jan de Jong. On je kazao da svaki mjesec s laptopom u ruksaku u Hrvatsku dođe oko 5000 digitalnih nomada te se zadržavaju oko dva mjeseca i solidno troše.
Da je Hrvatska već na udaru gentrifikacije zbog turizma, tvrdi grupa istraživača s Ekonomskog instituta Zagreb (Mikulić, Vizek, Stojčić...) koji će i idući mjesec predstaviti nove rezultate svog projekta o utjecaju turizma na tržište nekretnina i život uz more
