Povijest nam pokazuje da smo dosad imali različite agencije za upravljanje državnom imovinom, od Fonda za privatizaciju i Agencije za upravljanje državnom imovinom, preko Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom i Centra za restrukturiranje i prodaju, pa sve do posebnog ministarstva za državnu imovinu, koje se zadnjim ustrojem Vlade spojilo s Ministarstvom graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine.
Ali sve to nije dovelo do učinkovitijeg, transparentnijeg i profesionalnijeg sustava koji bi gospodario ogromnom državnom imovinom koja, samo s državnim tvrtkama, pridonosi gospodarstvu s čak pet posto udjela i čini oko četiri posto ukupne zaposlenosti.
No, osnivanje nove državne agencije, barem u teoriji, trebalo bi riješiti neke osnovne probleme. To nije nešto što je vladajućima tek tako palo na pamet. To od nas traži OECD, koji je detektirao najveće probleme u upravljanju državnim tvrtkama, a Hrvatska je ove godine počela pregovore o ulasku u to elitno društvo najrazvijenijih država svijeta.
Kao jedan od ključnih problema koje OECD navodi u svojim smjernicama jest političko uplitanje u imenovanje nadzornih odbora koji potom biraju uprave, ali i rascjepkanost upravljanja državnim tvrtkama po ministarstvima, te previše zakonskih propisa koji se odnose na to.
A javni natječaji, poznato je, ionako su samo farsa, jer u većini slučajeva stranački ljudi upravljaju državnim tvrtkama te bez amenovanja premijera i ministara nitko ne može doći na čelnu poziciju tvrtke u većinskom državnom vlasništvu
