Foto: Privatna arhiva
Tisuće hodočasnika odaje posljednju počast velikom papi Benediktu XVI. u bazilici svetog Petra, dok tehničke službe obavljaju završne pripreme za sutrašnji sprovod. Iako je papa emeritus želio skroman pogreb, bit će to veličanstven oproštaj od samozatajnog pape, čije se misli i intelektualni doprinos ubrajaju među velike naručitelje Crkve i najveće intelektualce 20. stoljeća.
Bio je veliki prijatelj hrvatskoga naroda, s kojim je uspostavio bliske odnose još kao bavarski biskup. Na čelu Kongregacije za nauk vjere, jedne od najvažnijih kongregacija Svete Stolice naslijedio je kardinala Franju Šepera, jednog od najmoćnijih Hrvata u Vatikanu, bivšeg zagrebačkog nadbiskupa kojeg je iznimno cijenio.
Kao jedan od najbližih suradnika pape Ivana Pavla II. izborom za papu nastavio je njegov put, ali i prijateljski odnos prema Hrvatskoj i Hrvatima.
Foto: Privatna arhiva
Mnogi pamte apostolski pohod pape Benedikta XVI. Zagrebu u lipnju 2011. godine, no manje je poznato da je on prije toga dva puta boravio u Hrvatskoj. Bilo je to u siječnju 1982. i u studenome 2001. godine, a oba posjeta povezana su baš s kardinalom Franjom Šeperom.
Papa Benedikt XVI. sebe je ponizno nazivao "skromnim radnikom u vinogradu Gospodnjem", iako je plijenio pozornost ne samo vjernika, već i ateista.
Foto: Privatna arhiva
Njegove knjige su neponovljiva riznica mudrosti, genijalnog uvida u lik i djelo Isusa iz Nazareta i argumentiranih rasprava o odnosu Boga i čovjeka. Koliko je duboko promišljao budućnost Crkve, još kao mladi svećenik, najbolje svjedoči odlomak radijskog obraćanja iz 1969.
"Iz današnje krize izronit će sutrašnja Crkva – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će postati mala i morat će početi manje – više ispočetka. Više neće moći naseljavati mnoga zdanja koja je izgradila u prosperitetu. Kako se broj njezinih pripadnika smanjuje, tako će izgubiti mnoge društvene privilegije. Za razliku od ranije dobi, na nju će se gledati više kao na dobrovoljno društvo u koje se ulazi samo slobodnom odlukom. Kao malo društvo, postavljat će mnogo veće zahtjeve na inicijativu njezinih pojedinačnih članova. (...)
Crkva će biti duhovnija Crkva, ne pretpostavljajući politički mandat. Bit će joj teško jer će je proces kristalizacije i razjašnjenja koštati vrijedne energije. To će je učiniti siromašnom i učiniti je crkvom krotkih. Proces će biti sve naporniji jer će se morati odbaciti sektaška uskogrudnost i pompozna samovolja. (...)
Ali kada ovo prosijavanje prođe, velika će snaga poteći iz produhovljenije i pojednostavljene Crkve. Čovjek u potpuno planiranom svijetu naći će se neizrecivo usamljen. U potpunom gubitku Boga osjetit će sav užas svog siromaštva. Tada će otkriti malo stado vjernika kao nešto potpuno novo. Otkrit će to kao nadu koja mu je namijenjena, odgovor za kojim je oduvijek tragao u tajnosti.(...)
Foto: Privatna arhiva
(...) Budućnost Crkve može i hoće nastati od onih čiji su korijeni duboki i koji žive od čiste punine svoje vjere. Neće nastati od onih koji se prilagode samo prolaznom trenutku ili od onih koji samo kritiziraju druge i pretpostavljaju da su oni sami nepogrešivi mjerni štapići; niti će od onih koji su krenuli lakšim putem, koji zaobilaze strast vjere, proglašavajući lažnim i zastarjelim, tiranskim i legalističkim, sve ono što postavlja zahtjeve ljudima, što ih boli i tjera na žrtvu.
Drugačije rečeno: budućnost Crkve, opet kao i uvijek, preoblikovat će sveci, ljudi, odnosno oni čiji umovi istražuju dublje od parola današnjega vremena, koji vide više nego što drugi vide, jer su u svom životu prihvatili širu stvarnost. Nesebičnost koja ljude čini slobodnima, postiže se samo strpljenjem malih, svakodnevnih činova samoodricanja. Ovom svakodnevnom strašću, koja jedino čovjeku otkriva na koliko načina robuje vlastitom egu, ovom svakodnevnom strašću i samo njome, čovjeku se polako otvaraju oči. On vidi samo koliko je živio i patio. Ako danas jedva više možemo postati svjesni Boga, to je zato što tako lako izbjegavamo sebe, bježimo iz dubine našega bića pomoću raznih užitaka. Tako naše vlastite unutarnje dubine ostaju zatvorene za nas. Ako je istina da čovjek može vidjeti samo srcem, koliko smo slijepi! Čovjeku se polako otvaraju oči. On vidi samo koliko je živio i patio."
Foto: Privatna arhiva
