Cijene svih proizvoda odavno su prešle iznose na koje smo navikli i prema kojima smo krojili kućne budžete. Doba jeftinoga je iza definitivno iza nas, sudeći barem prema najavama o poskupljenjima koja nas očekuje u travnju, ali i predviđanjima svih analitičara i ekonomista. Bez obzira što se najave odnose većinom na neprehrambene artikle, higijenske potrepštine, sredstva za čišćenje te alkoholna i bezalkoholna pića, hrana je ipak nedvojbeno na čelu popisa najvažnijih nam stvari.
Vratimo li se na startni narativ, cijene bi nam bile prihvatljivije i inflatorni udar lakši, da nam proporcionalno rastu i plaće, ali dok tome nije tako možda vrijedi čuti i onu drugu stranu u priči, proizvođača.
U cijeloj drami poskupljenja, bez obzira na rast trgovačkih marži ali i cijena mahom stranih proizvoda, brojne domaće tvrtke uspjele su se oduprijeti i održati stabilne cijene unatoč tržišnim trendovima. Te i takve tvrtke hrabro su odlučile staviti zadovoljstvo kupaca ispred maksimiziranja profita. Održavanjem stabilnih cijena stvaraju razinu povjerenja i lojalnosti kod svojih kupaca, što je vrijedna imovina u današnjem poslovnom svijetu.
Jedan od razloga zašto neke tvrtke nisu povećale cijene je i zbog njihove snažne financijske pozicije. Uspjele su održati zdravu financijsku bilancu, što im omogućuje apsorbiranje rastućih troškova proizvodnje bez da ih prenose na krajnje kupce. To je ujedno i dokaz kvalitetnog financijskog promišljanja uprava ovih tvrtki. Dodatni razlog zašto neke kompanije nisu podigle cijene krije se i u inovativnim mjerama smanjenja troškova. Pronašle su naime kreativne načine za smanjenje operativnih troškova bez ugrožavanja kvalitete svojih proizvoda. Time uspijevaju održavati svoje cijene i ono puno bitnije, istovremeno ostaju konkurentne na tržištu.
Riječ je dakle o kompleksnom i sveobuhvatnom valu poskupljenja koji će se svakako odraziti na cijene svih proizvoda, kao tržišni odgovor proizvođača bez obzira na sve napore, pristupe i inovacije koje njeguju.
Od inflacije preko gospodarske neizvjesnosti, neprijepornog rasta cijena sirovina, energenata, ambalaže i transporta uzrokovanih pandemijom i preslagivanjem geopolitičkih odnosa u svijetu, nema industrije koja nije osjetila učinke, ali zbog prirode svog poslovanja posebno je pogođena prehrambena i to u svakom segmentu.
U konačnici takvi udarci se prelijevaju na cijene finalnih proizvoda. Postoje ipak svijetli primjeri onih koji najveći dio tog tereta poskupljenja, pokušavaju preuzeti na sebe, tek minimalno povećavajući cijene kada je dovedena u pitanje opstojnost cijele tvrtke ili koncerna. Jedan od takvih primjera je svakako varaždinska Grupa Vindija. Kao najveća domaća prehrambena kompanija pomno prati i najmanje promjene te prilagođava pristup i poslovne procese uz posebnu brigu da se poskupljenja energenata i sirovina u proizvodnom procesu ne odraze u potpunosti na finalnu cijenu proizvoda i standard potrošača.
Primjerice jedni su od rijetkih koji od 1. siječnja i uvođenja Eura kao službene valute, nisu mijenjali cijene proizvoda u veleprodaji, odnosno, nisu ih zaokruživali na više iznose.
Jednako tako, kontinuirano sudjeluju u razgovorima i aktivno surađuju sa svim dionicima na tržištu, trgovcima i Vladom, kako bi se zadržali fiksne cijene ključnih artikala, poput mlijeka i pilećeg mesa, od koji su neke prema nedavnim analizama najniže, ne samo u regiji, već i Europskoj uniji kao takvoj.
Cilj je kroz zajednički dogovor i suradnju osnažiti zadovoljstvo potrošača te istovremeno očuvati stabilnost i održivost poslovanja u ovim izazovnim vremenima i svakodnevnim turbulencijama na domaćem, ali i globalnom tržištu. Ne treba smetnuti ni s uma, kako su takve naše kompanije unatoč privatnom kapitalu dodatno i jedan u nizu 'kotačića' opstojnosti domaćeg ekonomskog sustava, ali i egzistencijalno pitanje brojnih naših sugrađana koji su u njima zaposleni ili s njima surađuju kao kooperanti.
