Inflacija je već četiri godine mukotrpan dio naših svakodnevnih života. Nažalost, to će se nastaviti i tijekom ove godine.
Stopa inflacije u Hrvatskoj mjerena indeksom potrošačkih cijena u veljači je doduše iznosila 3,6 posto na godišnjoj razini, objavio je nedavno Državni zavod za statistiku (DZS), čime je prekinut četveromjesečni trend ubrzavanja inflacije na godišnjoj razini.
Bez optimizma i u 2025.
No, procjene za ostatak godine nisu toliko optimistične.
Hrvatska narodna banka (HNB) je u najnovijim makroekonomskim projekcijama objavljenima blago naviše revidirala prognozu rasta inflacije u ovoj godini, a naniže procjenu rasta realnog BDP-a, u oba slučaja za 0,2 postotna boda. Razlozi podizanja prognoze rasta ukupne inflacije u 2025. za 0,2 postotna boda, na 3,7 posto, i za 0,1 postotni bod u idućoj godini, na 2,6 posto, leže u višem očekivanom rastu cijena energije i temeljne inflacije, dok bi, procjenjuju iz HNB-a, inflacija cijena hrane mogla biti nešto niža u odnosu na ono što se očekivalo u prosincu.
Iako je projekcija inflacije revidirana blago naviše u odnosu na prosinačku projekciju, iz središnje banke, kako je i vidljivo, i nadalje očekuju postupno usporavanje inflacije kroz projekcijski horizont.
Domaća inflacija
Hrvatsku trese fenomen dvostruke inflacije. Prva vrsta je uvezena inflacija, uzrokovana globalnim poremećajima, rastom cijena energenata i sirovina. Druga, domaća inflacija, rezultat je pregrijanog gospodarstva, visoke javne potrošnje i niske produktivnosti. Dok će se uvezena inflacija postupno smanjivati, domaća inflacija može ostati dugoročan problem ako ne dođe do ključnih reformi.
U javnom prostoru često se vode polemike o uzročnicima inflacije u Hrvatskoj. Slučajno ili ne, najmanje se pritom sugerira da i država ima “nešto” s tim. Prava je istina da je uloga države zapravo presudna u recentnom raspirivanju inflacije.
Ekspanzivna fiskalna politika opravdana je u kriznim vremenima, kao što je razdoblje karantene izazvano pandemijom. No, učinkovitost takvih politika varira ovisno o njihovoj vrsti i provedbi. Kad je gospodarstvo u procvatu – kao što je slučaj s Hrvatskom, koja se oporavlja znatno bolje od prosjeka EU – fiskalna bi politika idealno trebala biti neutralna, ako ne i restriktivna.
Odgovornost države i potrošača
Nažalost, čini se da Vlada ima drugačiji stav. U proteklih pet godina proračunski rashodi porasli su s 18,5 milijardi eura na 37 milijardi eura. Umjesto da se usredotoči na strukturne reforme, Vlada se uvelike oslanjala na populističke mjere kao što su povećanje plaća u javnom sektoru, nametanje gornje granice cijena za odabrane proizvode i povećanje ukupne državne potrošnje.
Lako se može zaključiti da je novi val inflacije posljedica rasta BDP-a, povećane domaće i turističke potražnje, rasta plaća i ekspanzivne fiskalne politike, uz nevoljkost Vlade da provede značajne porezne reforme/olakšice.
I za kraj, moramo se zapitati koliko i sami kao potrošači doprinosimo inflaciji. Ako potražnja ne pada unatoč povišenim cijenama, jasno je da će se inflacijska spirala i dalje zagrijavati...
