Mlada Zagrepčanka Ines Stanić primjer je kako želja i htijenje vode prema uspjehu. Iako je motociklistička industrija dominantno muški svijet, sve je više žena koja mijenjaju tu sliku i ravnotežu.
Uživa u natjecanjima, akrobacijama ili kako sama kaže čistom odmoru kad s motorom krene u neku od avantura, a gotovo sve kvarove sama popravlja.
Kako je počela njena priča, Ines nam je ispričala u novom intervjuu iz serijala Svijet ravnopravnosti.
Foto: Privatna arhiva
Odakle dolazi tvoja strast prema motociklizmu, često percipiranom kao muški sport?
Mogla bi reći da početak moje priče nekako kreće nakon završetka osnovne škole, kada sam odlučila učiniti sve što je potrebno kako bih ostvarila svoj san. Od tog trenutka, započela sam raditi razne poslove a svaki zarađeni novčić odlazio je u posebnu kasicu, korak po korak, kako bih postigla svoj cilj. Bilo je trenutaka kada sam se pitala je li to stvarno moguće, ali upornost se isplatila.
Motor kao prijevozno sredstvo i sama vožnja po cesti nije mi bila dovoljna. Voziti sam se naučila sama ali oduvijek sam željela više, željela sam istraživati i gurati svoje granice. Motori su me više privlačili iz perspektive sporta. Stoga sam se odmah upustila u razne moto discipline koje su mi nudile raznovrsne mogućnosti za testiranje svojih vještina i hrabrosti. Zaputila sam se u svijet moto akrobacija, istraživala izdržljivost u enduru, utrkivala se na izazovnim sedmodnevnim relijima, a od ove godine i isprobavala svoje vještine na trial-u te cross country natjecanjima.
Čime se baviš kad nisi na motociklu?
Kada nisam na motoru, moj život je prava ravnoteža između posla, studija, treninga, planinarenja, vožnje bicikla, slikanja, čitanja i svih mojih ostalih hobija. Nažalost, dan ima samo 24 sata, pa se čini da bih ponekad trebala vremeplov! Pored toga, često se posvećujem projektima koji promoviraju moto sport.
Foto: Privatna arhiva
Samostalno održavaš i servisiraš svoje motore?
Uvijek sam stavljala veliki naglasak na samostalnost. To znači da se ne moram oslanjati na druge ako se nađem u nekoj nezgodnoj situaciji, a i motor sam po sebi zahtijeva veliku pažnju. Samostalno održavam i servisiram svoje motore, uključujući i manje popravke. To postaje osobito važno kada sudjelujem u relijima kategorije Malle Moto, gdje je zabranjena pomoć izvana. Za veće i ozbiljnije probleme, kao što su komplicirani popravci motora, često se oslanjam na eksperte u toj domeni.
Jesu li dva kotača promijenila tvoj pogled na svijet?
Na neki način, mogla bih reći da su motocikli, slično svakom novom iskustvu, imali značajan utjecaj na proširenje mojeg svjetonazora. Kroz moto zajednicu sam stekla prijatelje diljem svijeta - ljude različitih kultura, vjera i pozadina, koje vjerojatno ne bih imala priliku upoznati.
Putovanje na dugim udaljenostima kroz različite terene i prekrasnu prirodu otvara vrata introspekciji i mijenja moj način percipiranja okoline te pejzaža zemalja kroz koje prolazim. Umjesto da samo promatram kroz prozor vozila, osjećam se kao da postajem dio tog krajolika. Mirisi prirode postaju intenzivniji, svaka vremenska promjena i svaka sitnica na cesti postaju jasno uočljivi. Na motoru sam sama sa svojim mislima, motorom i prirodom koja me okružuje.
Foto: Privatna arhiva
Enduro, adventure, reli su tradicionalno muški sportovi. Kako te percipiraju muški kolege?
Unatoč tome što su enduro, adventure i reli tradicionalno smatrani muškim sportovima, većina mojih muških kolega me srdačno prihvaća. S druge strane, kad upoznajem nove ljude, trudim se ostaviti pozitivan prvi dojam. Iako su stereotipi prisutni i teško ih je izbjeći, ne dopuštam da umanje moj entuzijazam i strast prema moto sportu.
Vraćajući se na tvoje početke, je li bilo teško kročiti prema uspjehu?
U početku je bilo izrazito teško. Nitko iz moje obitelji nije imao veze s moto sportom, niti smo bili u dobrom financijskom položaju. Morala sam raditi naporno i žrtvovati mnogo kako bih financirala svoje potrebe i uskladila obveze na fakultetu i poslu. Tijekom srednje škole i fakulteta istovremeno sam obavljala tri različita posla, što mi je ostavljalo tek malo vremena za odmor. Cilj mi je bio postići što bolji akademski uspjeh, samofinancirati svoje obrazovanje i prikupiti sredstva za kupnju motora.
Niti kasnije situacija nije postala manje izazovna, s obzirom na visoke troškove moto sporta. Morala sam se i dalje odricati mnogih stvari kako bih mogla voziti i raditi na sebi. No, upornost i predanost su me kroz sve te izazove doveli do uspjeha koji danas s ponosom dijelim.
Smatraš li da si se kao žena trebala više dokazivati?
Smatram da sam kao cura u tom sportu često morala uložiti dodatan trud kako bih se dokazala, osobito kada je riječ o natjecanjima, bez obzira na vrstu discipline.
Foto: Privatna arhiva
Postoji li diskriminacija u svijetu motociklizma općenito i jeste li se osobno susreli s njom?
Iako sam imala neke izazove na putu, smatram da diskriminacija nije široko rasprostranjena u svijetu motociklizma. Većina ljudi cijeni strast prema motociklizmu bez obzira na spol.
Koje su mane, a koje vrline motociklizma?
Moto sport u bilo kojem obliku je izazovan i zahtjeva fizičku spremnost, tehničko znanje, hrabrost i posvećenost. Mane uključuju rizik od ozljeda, lomova, padova, kvarova te dodatnih financijskih troškova. Vrline moto sporta uključuju slobodu, avanturu i priliku za upoznavanje različitih ljudi s istim interesima.
Što je to što vas svakodnevno pokreće?
Svakog jutra se budim s radošću, ispunjena ciljem postati još bolja verzija sebe i uživati u svakom trenutku. Inspirira me želja za postizanjem uspjeha i osobnim napretkom.
Što biste poručili svim ženama koje možda razmišljaju o kretanju u vašim stopama?
Da budu autentične, postave si ciljeve i ne boje se rizika. Te da svakako krenu u ono što vole. Moto sport iako zabavan sa sobom nosi i onaj drugi dio sa kojim se lakše nositi ako stvarno volite to čime se bavite. Nemojte se obeshrabriti spolnim stereotipima, već slijedite svoje snove.
Foto: Privatna arhiva
***
Sadržaj je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
