Također su pronašli dokaze o vezi između gnojnog iscjetka ili ljepljive sluzi iz ušiju i autizma, te nekoherentnog govora.
Međutim, tim je naglasio da njihova studija, objavljena u časopisu BMJ Open, ne dokazuje da ova stanja uzrokuju autizam, ili da djeca s autizmom imaju veću vjerojatnost da će oboljeti od ovih bolesti.
Prethodne studije također su ukazale na vezu između ovih vrsta infekcija i autizma.
Dr. Amanda Hall, znanstvenica na Medicinskom fakultetu u Bristolu i profesorica audiologije na Sveučilištu Aston ocijenila je da ova studija, kako je provedena, ne dopušta da kažemo postoji li uzročni utjecaj ili ne.
"Mislim da ono što čini je da pridodaje zaključcima o kojima se dulje izvještava u literaturi da djeca s autizmom imaju drukčiju povijest bolesti od djece koja nisu autistična. Povijest bolesti, pa i infekcija uha i šire, razlikuje se kod autistične djece u usporedbi s djecom koja nemaju autizam."
Rekla je da je tim otkrio da su uobičajeni simptomi uha i gornjih dišnih putova češći kod djece s naknadnom dijagnozom autizma ili visokim razinama autističnih osobina.
"Međutim, također je važno napomenuti da su ovi ORL (uho, nos i grlo) simptomi vrlo česti u djetinjstvu i da se kod većine djece koja imaju te simptome ne utvrdi dijagnoza autizma", rekla je.
"Na primjer, od grupe od oko 1700 djece koja su hrkala u dobi od 30 mjeseci, većina njih (1660 djece) nije dobila kasniju dijagnozu autizma."
Rekla je da je njezina poruka za roditelje autistične djece da se "posavjetuju sa svojim liječnikom opće prakse ili pedijatrom ako su zabrinuti za uho i sluh svog djeteta".
Znanstvenici su koristili podatke iz dugotrajne studije Children Of The 90s, poznate i kao Avon Longitudinal Study Of Parents And Children, koja je pratila djecu od rođenja.
Proučili su podatke za više od 10.000 male djece koja su pomno praćena tijekom prve četiri godine života.
Njihove su majke između 18. i 42. mjeseca ispunjavale tri upitnika, bilježeći učestalost različitih znakova i simptoma koji se odnose na gornji dišni sustav, kao i probleme s ušima i sluhom.
Također su ispunile tri upitnika kada su njihova djeca imala nešto više od tri, gotovo šest i devet godina.
Osmišljeni su kako bi odredili koherentnost govora, socijalne i komunikacijske probleme, ponavljajuća i abnormalna ponašanja i društvenost – osobine koje su povezane s autizmom.
Također je korištena dokumentacija kojom je utvrđena dijagnoza autizma.
Pitanja koja su postavljana majkama uključivala su "Je li vaša beba imala bolove u uhu?", "Diše li na usta, a ne na nos?" i "Vuče li, češe se ili bode po ušima?"
Ukupno je 177 djece u studiji imalo vjerojatnu dijagnozu autizma.
Čak i kada je 10 mogućih čimbenika okoliša uzeto u obzir, nalazi se nisu promijenili.
Na primjer, djeca s gnojnim iscjetkom ili ljepljivom sluzi iz ušiju imala su preko tri puta veću vjerojatnost da će imati autizam u dobi od 30 mjeseci, dok su ona s oštećenim sluhom tijekom prehlade imala više nego dvostruko veću vjerojatnost.
