Na početku teksta autor objašnjava da je američki predsjednik Donald Trump na glasu kao netko tko se poslije glasnih prijetnji uvijek povuče. Ali i da to pravilo ne vrijedi baš uvijek:
„Trump itekako misli ozbiljno. To prije svega osjećaju slabi protivnici, poput otetog predsjednika Venezuele. Drugi primjer je Srbija sa svojim samo prividno snažnim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Dugo je izgledalo kao da će beogradski vlastodržac moći izbjeći zahtjeve Washingtona. No na kraju je morao popustiti, i to bez slanja američke armade u Jadran. Bilo je dovoljno da Washington još jednom ne suspendira sankcije protiv najveće energetske tvrtke NIS. Suočen s energetskom krizom i ugroženim snabdijevanjem gorivom svojih ionako uznemirenih građana, Vučić je pokleknuo pred Trumpovom prijetnjom koja je postala vrlo stvarna. Jer američkom predsjedniku je ruski većinski udio u NIS-u već dugo bio trn u oku, baš kao što Trump nastoji ograničiti i druge ruske energetske interese. Tu spadaju ograničavanje ruskog izvoza nafte u Indiju, sankcije protiv Gazproma ili prisilna prodaja poslovanja Lukoila američkom investicijskom fondu Carlyle."
Autor napominje da Trumpova intervencija u Beogradu mijenja ravnotežu moći na zapadnom Balkanu, budući da se smanjuje utjecaj Moskve u regiji.
Orban kao dobitnik
„Dobitnik nove energetske podjele karata je Vučićev susjed: mađarski premijer Viktor Orban. Energetski koncern MOL iz Budimpešte, koji je pod njegovim utjecajem, trebao bi postati novi većinski vlasnik NIS-a, ako Amerikanci daju suglasnost — a za sada sve ukazuje na to. MOL i dalje dobiva plin i povoljnu naftu iz Rusije. S NIS-om u portfoliju Mađari bi dominirali tržištem nafte na zapadnom Balkanu. Investitori s tim povezuju velika očekivanja. Od kada su se pojavile prve glasine o preuzimanju, cijena dionica MOL-a porasla je za trećinu."
U tekstu se podsjeća da „neliberalni“ Orban ima dobre odnose i s Trumpom i s Putinom, te da se u Europskoj uniji protivi svakom pokušaju slabljenja Rusije.
„Njegova bliskost s Moskvom izaziva nezadovoljstvo unutar Unije. Španjolska i Rumunjska su zbog toga mađarskim investitorima uskratile mogućnost ulaganja u željezničke i energetske tvrtke. Eon je morao odgoditi prodaju rumunjske podružnice. Ipak, ulazak u NIS predstavlja Orbanov veliki uspjeh. Uz njegovu pomoć Rusija ostaje u igri kao snabdjevač naftom i plinom. Osim toga, protiv plana EU-a da zabrani uvoz energije iz Putinove države, Mađarska namjerava pokrenuti postupak pred Europskim sudom pravde."
U tekstu se napominje da će u Mađarskoj biti održani izbori prije nego što sud donese odluku te da o njihovom ishodu u travnju ovisi „koliko dugo će još države u centru Europe puniti rusku ratnu blagajnu uvozom nafte i plina".
Pomoć Amerike
Potom slijedi dodatna analiza pozicije Vučića u ovom energetskom pokeru: „Unatoč Orbanovoj distanci prema EU-u, ironičan je obrt da Vučićevo oslanjanje na Orbana znači približavanje Europskoj uniji, čija pravila vrijede i za MOL. Jedan potez pera iz Washingtona vratio je vlastodršca u Beogradu, koji je sebe vidio kao ravnopravnog s predsjednicima Rusije i Kine, u stvarnost: Vučić je vladar male zemlje s usporenim gospodarskim rastom, ranjivim pravosudnim sustavom i stanovništvom koje mu se toliko snažno suprotstavlja da je morao obećati izvanredne izbore."
Autor podsjeća da je Srbija od 2012. godine kandidatkinja za članstvo u EU-u i da kao najveća zemlja zapadnog Balkana ima ključnu poziciju u regiji.
„Bruxelles bi trebao zadržati tu perspektivu, ali se osloniti na političare koji taj cilj ozbiljno shvaćaju. S Vučićem, koji godinama dominira političkom scenom u Beogradu, to se čini sve manje mogućim. On ne samo da je potrošio povjerenje velikog dijela vlastitog stanovništva, nego i sav kredit koji mu je Europska unija ikada dala."
