Još u travnju Trump je Kinu nazvao "najvećom prijetnjom Americi", tvrdeći da je "varala" najveće svjetsko gospodarstvo desetljećima. Zatim je uveo goleme carine od 145% na kinesku robu.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, ton se promijenio. Trump jeodgodio uvođenje carina na robu iz Kine, pohvalio predsjednika Xi Jinpinga kao "snažnog vođu" i najavio mogućnost američko-kineskog sastanka na vrhu već ove jeseni. Istovremeno, sad zemlje poput Indije i Brazila sada se kažnjavaju carinama do 50%, dok je stopa za Kinu pala na prihvatljivih 30%.
Kina je bila čak spremnija za sukob
Trump ima nekoliko razloga zašto popušta Kini: želi izbjeći nagli skok cijena opterećenih carinama upravo kada američki trgovci pune skladišta kineskim uvozom za važnu prodaju povodom blagdana. Trump također kupuje vrijeme za pregovore o širem trgovinskom sporazumu koji bi mogao uključivati tehnologiju, energiju i rijetke zemne metale.
Budući da je Kina jedina zemlja koja se odlučno suprotstavlja agresivnoj politici Washingtona, profesor ekonomije na INSEAD Business School Antonio Fatas smatra da je Peking svojom strategijom možda natjerao Trumpa da se bori za utjecaj.
"Od početka je bilo jasno da je Kina spremnija od SAD-a upustiti se u potpuni trgovinski rat," rekao je Fatas za DW, što bi dovelo "do ekonomskih posljedica koje si Trumpova vlada ne može priuštiti."
Kineski adut u rukavu: rijetki zemni metali
Kineska dominacija na tržištu rijetkih zemnih metala potrebnima za proizvodnju svega, od električnih vozila do sustava navođenja projektila – vjerojatno je najjači adut Pekinga. S obzirom na to da američke industrije uvelike ovise o kineskoj opskrbi, ovi minerali postali su presudni faktor u trgovinskom sukobu.
Nakon što je Trump u travnju najavio astronomski visoke carine, Kina koja kontrolira oko 60% svjetske proizvodnje rijetkih zemnih metala i gotovo 90% prerade, uvela je kontrolu izvoza sedam rijetkih zemnih elemenata i trajnih magneta, što je ozbiljno pogodilo američku industriju, uključujući i proizvođače automobila.
Washington također želi stroža ograničenja kineskog pristupa naprednim čipovima za umjetnu inteligenciju (AI), dok tjera Peking neka smanji svoj uvoz nafte iz Rusije, prijeteći sekundarnim sankcijama – opet uključujući carine – ako taj uvoz čak i raste, piše Deutsche Welle.
Visoku tehnologiju ima i Kina?
Nešto manje važno je Trumpu natjerati Kinu da kupuje čak četiri puta više američke soje – to bi bio Trumpov poklon američkim poljoprivrednicima, ali i važna stavka u prošlogodišnjem trgovinskom deficitu od 254,5 milijardi eura između SAD u korist Kine. Ona doista jest daleko najveći uvoznik soje na svijetu i tamo odlazi preko 60% soje svjetsnog tržišta, uglavnom za stočnu hranu i ulje za kuhanje.
S druge strane, Kina traži trajno smanjenje američkih carina, posebno u području tehnologije i proizvodnje. Peking također želi zaštitu kineskih tvrtki od američkih sankcija i jamstva za pristup najnaprednijim američkim čipovima.
Istovremeno, kineska vlada sada aktivno blokira korištenje Nvidijinog procesora H20, najnaprednijeg američkog čipa koji je još uvijek dozvoljen za izvoz u Kinu. Analitičari procjenjuju kako Peking time želi pokazati kako nije toliko ovisna o visoke tehnologije iz SAD.
Ekonomistica Alicia Garcia-Herrero, viša savjetnica u briselskom istraživačkom institutu Bruegel, navodi Trumpove brojne trgovinske, domaće i geopolitičke izazove poput predstojećeg razgovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci kao dodatne razloge: "Trump ima pune ruke posla... I nema izbora nego ponuditi Kini više vremena nego drugim zemljama," rekla je za DW.
Najgori scenarij se nikome ne isplati
Sada kada je carinski predah produljen do početka studenog, pregovarači se mogu usredotočiti na najspornije probleme. Među njima je najvažnije izbjeći goleme carine – 145% na kinesku robu i 125% na američki izvoz. Obje strane se slažu kako bi to bilo štetno za sve.
Trenutna prosječna carinska stopa za robu iz Kine od 30% je još uvijek znatno viša nego za ostale države, kineski izvoz bakra i čelika u SAD podliježe pristojbi od 50%.
Dok Kini pušta više vremena, Trump je Indiju od omiljenog partnera brzo spustio na položaj dežurnog krivca. Zemlja se sada suočava s carinom do 50% – 25% na opću robu i dodatnih 25% na kupnje ruske nafte, što bi trebalo stupiti na snagu 27. kolovoza.
Profesor Fatas s INSEAD-a napominje da "Indija nema ni ekonomsku veličinu Kine, ni izvoz ključan za američku industriju, niti moć nanijeti štetu američkom gospodarstvu." Jedino što New Delhiju preostaje jest surađivati sa saveznicima kako bi pokazao kolektivnu snagu i osigurao povoljnije uvjete.
A što će Trump odlučiti sutra...
Iako se može činiti da Kina ima prednost u pregovorima, Han Shen Lin, kineski direktor strateške savjetodavne tvrtke The Asia Group, upozorava na oprez: naposljetku, Trumpova sklonost kaosu znači i kako uvijek treba biti spreman i za neočekivane poteze: "Ne smijemo podcijeniti sposobnost SAD prirediti nekakvo neugodno izenađenje prilikom pregovora,” rekao je Han za novinsku agenciju Reuters. "Mislim da će vrsta utjecaja koju SAD ima, kao najveće tržište na svijetu, biti faktor koji će navesti druge zemlje na oprez."
Unatoč ublažavanju tona, Trump nastavlja pritisak na Kinu drugim načinima. Kineski izvoznici su već odavno počeli svoju robu namijenjenu SAD-u najprije izvoziti kroz zemlje jugoistočne Azije, posebno Vijetnam, Maleziju i Tajland.
Cijenu će platiti drugi
Kao odgovor, Trump je prošlog tjedna uveo opću carinsku stopu od 40% za pretovar na sve zemlje za koje se sumnja kako pomažu kineskim izvoznicima. Ukratko, pregovori SAD i Kine će se nastaviti, a Garcia-Herrero, koja je također glavna ekonomistica za Aziju i Pacifik u francuskoj investicijskoj banci Natixis, predviđa kako će Trump najprije misliti na američke tvrtke, ali ne i na njegove ključne saveznike:
"Vjerojatno ćemo vidjeti pomake oko kontrole izvoza vrhunskih čipova s američke strane i rijetkih zemnih metala iz Pekinga," rekla je Garcia-Herrero za DW. "Kina će vjerojatno dobiti nešto nižu osnovnu carinu, a američke tvrtke bolji pristup kineskom tržištu. No to će sve biti na štetu Europske unije, Južne Koreje i Japana."
