Depresija, burn-out, naizgled nerješivi životni problemi... Sve je teže naći bilo koga čak i u obitelji tko bi poslušao nečije probleme, a psihoterapeuti imaju posla preko glave. Mogu li i u takvim slučajevima pomoći chatbotsi, upravljani mehanizmima umjetne inteligencije?
Johanna Löchner, profesorica za kliničku psihologiju i psihoterapiju sveučilišta Erlangen-Nürnberg, kaže za Deutsche Welle da to donekle može pomoći, osobito mladima. Prije svega jer su takvi portali lako dostupni na svakom mobitelu što znači i da će se mnogo lakše odlučiti barem tako potražiti pomoć. Dakle, smatra profesorica Löchner, to je solucija „za osobe koje osjećaju otpor odlasku na psihoterapiju, bilo zbog straha da će biti 'obilježeni' kao psihički bolesni ili jer se srame uopće govoriti o nekim stvarima“.
Na nejasne tegobe onda i glupi savjeti
No ona istodobno upozorava: moduli umjetne inteligencije su daleko od profesionalne pomoći, čak i kad je riječ o bihevioralnoj terapiji, a pogotovo kod psihoanalize. Mali pokus na platformi ChatGPT je to zorno pokazao u slučaju moguće kliničke depresije: ako korisnik samo kuka kako ga „ništa ne veseli“ i kako bi „najradije čitav dan ležao u krevetu“, ali i kako „ne može spavati“, računalo daje samo „pametne“ savjete da bi možda bilo dobro malo prošetati po svježem zraku ili promijeniti jelovnik.
Tek ako korisnik pošalje računalu gotovo čitav popis simptoma depresije iz medicinskog leksikona (umor, razdraženost, bezvoljnost, smetnje u spavanju, nedostatak apetita...), tek onda će u računalu nešto napraviti „klik“ i prepoznat će simptome. A i onda će odgovor glasiti: „Bilo bi dobro da o tome razgovaraš s liječnikom ili terapeutom da dobiješ pravu podršku“. S druge strane, naravno da bi svaki malo iskusniji terapeut odmah prepoznao već i naznake tih simptoma.
Bolje nego stručnjaci?
Ipak, znanstvenici su napravili mali test (When ELIZA meets therapists) kod savjetovanja parova. Oni su trebali procijeniti je li odgovor na neko njihovo pitanje napisao psihoterapeut ili umjetna inteligencija. Odgovore je pisalo 13 terapeuta i nasuprot njima, ChatGPT. Pitanja i odgovore je procijenilo 830 sudionika ovog eksperimenta – sa začuđujućim ishodom. Naime, ocjena je bila da ChatGPT bolje odgovara i daje jasnije i konkretnije savjete nego što to čine terapeuti.
Za profesoricu Löchern to nipošto nije svjedočanstvo nekakve učinkovitosti i u slučaju psihoterapije. I Lasse Sander, pročelnik odjela medicinske sociologije Sveučilišta Freiburg, u tom eksperimentu ne vidi nikakav jasan dokaz: „Terapija parova nije nikakva psihoterapija. Terapija ima cilj reducirati simptome psihičkog oboljenja“, podsjeća profesor. Terapija parova se najčešće svodi na savjetovanje parovima u vezi s njihovim očito poremećenim odnosima – i tu onda i „umjetni razum“ može nešto pomoći.
Pomoć, ali ne i nadomjestak
Ipak, ni profesor Sander nije posve protiv umjetne inteligencije kod psihičkih poremećaja: „Ona ima goleme prednosti: ne troši resurse, raspoloživa je dan i noć i svatko se može tamo obratiti razmjerno anonimno, što je od prednosti za osobe koje se boje da će biti obilježene.“ Jer njegovo iskustvo jest: „Mnoge osobe s psihičkim poremećajima ne odlaze psihoterapeutu čak ni kad je ta pomoć besplatna.“
No on u računalu jedino vidi dodatnu pomoć u „pravoj“ terapiji: kod bihevioralne terapije može podsjećati na vježbe, kod psihoanalize može biti donekle nadomjestak koji će biti na raspolaganju dan i noć. Redovito je psihoterapeutima problem pacijentu najaviti odlazak na godišnji odmor: za Sigmundom Freudom je tamo gdje se odmarao odlazila i rijeka njegovih (imućnih) pacijenata, ali to danas definitivno nije poželjna opcija.
