Kuba je u mraku – stanovništvo doslovno, a vlada u prenesenom smislu. Početkom ovoga tjedna, po četvrti put u dvije godine, u toj otočnoj državi nestalo je struje. Deseti veliki nestanak električne energije od veljače 2024. izazvao je djelomično nasilne prosvjede. Čelnici ove karipske države, suočeni s krizom i pritiskom iz SAD-a, djeluju toliko zbunjeno da čak pregovaraju sa zakletim neprijateljem kako bi osigurali vlastiti opstanak, piše Deutsche Welle.
Jer, najkasnije nakon prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa da bi mogao na ovaj ili onaj način „preuzeti“ Kubu, nad Havanom se nadvija Damoklov mač koji se počeo nazirati početkom siječnja nakon uhićenja Nicolasa Madura. Uhićenje venecuelanskog predsjednika u njegovoj rezidenciji u Caracasu ne samo da pokazuje kubanskom režimu na što je Trump spreman i za što je sposoban, već mu je oduzelo i jednog od najbližih saveznika i najvažnijih dobavljača nafte.
Zašto Trump želi „preuzeti" Kubu?
Kuba, udaljena oko 150 kilometara od obale SAD-a, trn je u oku Sjedinjenim Državama još od revolucije pod vodstvom Fidela Castra 1959. Njegov komunistički režim se oduvijek suprotstavljao velikom američkom utjecaju i smatra se saveznikom vlada poput onih u Moskvi, Pekingu i Caracasu.
Oprezni pokušaji obnove odnosa s Kubom za vrijeme predsjedništva Baracka Obame okončani su već u prvom Trumpovom mandatu (2017.-2021.), na olakšanje mnogih kubanskih emigranata i njihovih potomaka širom svijeta. Mnogi od njih žele pad Castrovog režima. Jedan od njih je i američki državni tajnik Marco Rubio. Kubanska dijaspora u SAD-u predstavlja važnu skupinu birača, naročito u saveznoj državi Floridi – jednoj od takozvanih „swing states".
To što Trump baš sada zaoštrava retoriku, stručnjak za vanjsku politiku sa Sveučilišta u Kölnu Klemens Fischer, objašnjava unutarnjopolitičkim razlozima. On je u razgovoru za javni servis ZDF ocijenio da je to „mogući pokušaj odlučnog poteza nakon što stvari u Iranu ne idu kako je želio". „Mora pokazati da je snažan predsjednik. S druge strane, mora izbjeći vođenje još jednog rata."
No Trump je pritisak na Kubu pojačao već ranije: po njegovom nalogu, venecuelanska potpredsjednica Delcy Rodriguez u siječnju je potpuno obustavila već ionako smanjene isporuke nafte Kubi. Od kraja siječnja SAD blokira i pomorske rute prema Kubi i prijeti sankcijama zemljama koje isporučuju robu. Prema navodima kubanske vlade, zemlja već tri mjeseca nije dobila nijednu isporuku nafte. Domaća proizvodnja, koja već godinama opada, pokrivala je 2024. manje od 30 posto potreba. Učestali nestanci struje direktno su povezani s tim, jer se većina električne energije na Kubi proizvodi u termoelektranama na naftu.
Najgora gospodarska kriza u posljednja tri desetljeća
Međutim, nestašica energije je samo jedan – iako ozbiljan – aspekt aktualne gospodarske krize, kaže kubanski ekonomist Elias Amor, koji živi u Španjolskoj. Osim kratkog razdoblja oporavka, kubansko gospodarstvo pada od početka pandemije koronavirusa 2020. godine u prosjeku za 2,75 posto godišnje. U 2025. pad je iznosio čak pet posto: „Kubansko gospodarstvo je u najgorem stanju od ‘specijalnog razdoblja'", rekao je Amor za DW.
„Specijalnim razdobljem u mirnodopsko vrijeme“ kubanski režim naziva duboku recesiju koja je pogodila zemlju nakon raspada Sovjetskog Saveza. U roku od četiri godine realni prihodi pali su za 90 posto. Privremenim reformama, uključujući postupno otvaranje turističkog sektora, vlada pod Fidelom Castrom uspjela je ostvariti djelomičan oporavak. No pravi oporavak uslijedio je tek kada je Hugo Chavez preuzeo vlast u Venezueli i preuzeo ulogu glavnog sponzora umjesto SSSR-a.
Prema Amoru, postupno otvaranje kubanskog gospodarstva tijekom proteklih desetljeća možda trenutno sprečava krizu poput one iz 1990-ih. Ipak, ograničene reforme koje su posljednjih godina pokrenuli Fidelov brat Raul Castro i predsjednik Miguel Diaz-Canel jedva da još imaju učinak. „Čak ni turizam više ne može zaustaviti ovu kriznu situaciju, jer su pokretači ekonomije potpuno zamrli", kaže Amor.
Kako se kubanska vlada može suprotstaviti SAD-u?
Iako je jedan tanker iz ruske „flote u sjeni" navodno na putu prema Kubi, snažan pritisak iznutra i izvana očigledno je prisilio kubanski režim da sjedne za pregovarački stol. Prošli tjedan je potvrdio razgovore s američkim predstavnicima, o kojima je Trump govorio još početkom ožujka.
Početkom tjedna je potpredsjednik vlade i ministar trgovine Oscar Perez-Oliva, rođak braće Castro, izjavio da je Kuba spremna za otvorene trgovinske odnose s američkim tvrtkama i za investicije Kubanaca koji žive u SAD-u. No to Washingtonu nije dovoljno. Državni tajnik Rubio zahtijeva drastične promjene kako bi se regulirala disfunkcionalna ekonomija. Ni oslobađanje određenog broja političkih zatvorenika vjerojatno neće zadovoljiti Washington. Prema španjolskoj organizaciji za ljudska prava Prisoners Defenders, Kuba je krajem veljače u zatvoru držala 1.214 političkih zatvorenika.
Ipak, Maria Jose Espinosa, direktorica američke nevladine organizacije CEDA, ne vidi režim pred neposrednim kolapsom: „Državni aparat – Komunistička partija, sigurnosne snage i vojno-gospodarski sustav (‘GAESA') – i dalje je relativno zatvoren."
Predaje li se Kuba pod pritiskom SAD-a?
Ipak, pukotine se već pojavljuju. Predsjednik Miguel Diaz-Canel smatra se više-manje zamjenjivim stranačkim dužnosnikom i oslabljenim čelnikom. Suštinske promjene na Kubi mogla bi pokrenuti samo vojska – i obitelj Castro.
„Obitelj Castro je ta koja kontrolira i vodi pregovore sa Sjedinjenim Državama", rekao je za DW Ted Henken, stručnjak za Latinsku Ameriku sa Sveučilišta u New Yorku.
Pored potpredsjednika vlade Pereza-Olive, kao rastući faktor moći smatra se i unuk Raula Castra, Raul Guillermo.
„Sve ukazuje na to da oni zastupaju interese obitelji Castro i da će na ovaj ili onaj način voditi vladu“, kaže Henken. Ipak, čak i s novom generacijom, smatra on, strukturne reforme će uslijediti tek za nekoliko godina.
