Niz članaka u časopisu Neuron govori o napretku u razumijevanju načina na koji starenje utječe na mozak, no mnoga su pitanja i dalje otvorena
Život ostavlja trag na našem mozgu. Moždane se stanice tijekom godina troše, čineći naš mozak sporijim, zaboravnim i manje pokretnim.
Još uvijek nije jasno dolazi li do toga propadanja mozga uslijed starenja ili genetskih predispozicija, piše Deutsche Welle.
Kroz niz znanstvenih članaka, objavljenih u časopisu Neuron, pokušalo se odgovoriti na ta pitanja te kako se, uzimajući u obzir dosadašnje znanje o starenju mozga, može smanjiti opadanje kognitivnih sposobnosti uslijed starenja i neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimera. Otkriveno je tako su da mnoge fizičke i biološke promjene odgovorne za propadanje mozga, što dugoročno utječe na smanjenje kognitivnih sposobnosti.
Pronalaženje rješenja sve je važnije jer se predviđa da će do 2050. godine 152 milijuna ljudi živjeti s nekim oblikom smanjenih kognitivnih funkcija.
Što uzrokuje starenje mozga?
„Osnovni mehanizmi starenja su nam poznati, a kroz molekularna istraživanja u zadnjih 25 godina otkrili smo što ih pokreće", kaže Costantino Iadecola, neurolog s Weill Cornell Medical Collegea u SAD-u, koji je vodio istraživanje o utjecaju krvožilnog sustava mozga na starenje tog organa.
Istraživanje je pokazalo da su uzročnici starenja mozga u isto vrijeme fizički i biološki.
Starenje fizički mijenja mozak, koji gubi na masi te su vidljive promjene u njegovoj strukturi – naš se mozak doslovno smanjuje.
Biološki faktori koji doprinose opadanju kognitivnog zdravlja uključuju oštećenje DNK, Iadecola je to nazvao „upalom na bazičnoj razini" u cijelom mozgu, te sposobnost mozga da eliminira štetne tvari.
U drugom znanstvenom članku naglašeno je kako, s godinama, imuni sustav mozga više nije „u formi", što dovodi do narušavanja normalnog funkcioniranja mozga.
U jednom od članaka, neuroznanstvenik David Rubinsztein sa Sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji, dokazao je da nemogućnost eliminacije štetnih proteina značajno doprinosi starenju te smanjenju kognitivnih funkcija.
Kako starimo, naše moždane stanice postaju manje učinkovite u eliminaciji štetnih proteina, koji oštećuju stanice i ometaju funkciju mozga.
Tzv. tau protein je jedan od tih štetnih proteina povezanih s nekoliko neurodegenerativnih bolesti, uključujući Alzheimerovu bolest, demenciju i bolesti povezane s ozljedama glave, poput kronične traumatske encefalopatije (CTE).
„Nakupljanje tau proteina uzrokuje neurodegenerativno stanje pod nazivom Alzheimerova bolest, pa postoje jasne poveznice između mehanizama razgradnje proteina i neurodegenerativnih bolesti. No, manje znamo o tome kako oni utječu na normalno opadanje kognitivnih funkcija tijekom starenja", rekao je Rubinsztein za DW.
Znanstvenici još uvijek ne razumiju osnove starenja
Nedavno je istraživanje otkrilo da se znanstvenici koji se bave starenjem, ne mogu složiti oko nekih osnovnih pitanja: Što je starenje? Što ga uzrokuje? Kada počinje?
„To su pitanja koja niti kroz povijest nisu dobila odgovor. O njima se raspravljalo čak i u Bibliji“, za DW je rekao Iadecola.
Jedan je to od razloga zašto je časopis Neuron objavio članke – istaknuti ono što znanstvenici još uvijek ne znaju.
Rubinsztein kaže da je jedan od problema s kojima se suočava ovo područje prevelik naglasak na proučavanje smanjenja kognitivnih funkcija uzrokovanih patologijama poput moždanog udara, Alzheimerove bolesti ili Parkinsonove bolesti, umjesto proučavanja kako zdravi mozak razvije ove probleme.
„Moramo shvatiti koji su uzroci smanjenja kognitivnih funkcija povezani samo sa starenjem, bez utjecaja bolesti. Nemamo odgovore što je uobičajen pad kognitivnih sposobnosti na koji ne utječe demencija“, pojasnio je Rubinsztein.
Hoćemo li ikada moći usporiti starenje mozga?
Znanstvenici su počeli shvaćati kako jačati mozak tijekom starenja.
Već je dugo poznato da zdrave životne navike smanjuju rizik od demencije i smanjenja kognitivnih funkcija povezanih sa starenjem. Neke od tih navika su:
-vježbanje i pravilna prehrana
-izbjegavanje izloženosti zagađenom zraku i pušenju
-poticanje socijalne interakcije - izbjegavanje društvene izolacije i usamljenosti
-liječenje tegoba povezanih s vidom i sluhom
Socijalna interakcija je važna.
Znanstvenici poput Iadecole smatraju da, od trenutka kada smo začeti, geni utječu na način kako naš mozak stari.
„Prehrana, vježbanje, izbjegavanje štetnih tvari odnosno prestanak pušenja, imaju velik utjecaj na to kako starimo. Međutim, genetika je ta koja iz samih temelja određuje kako ćemo stariti", rekao je Iadecola.
„Rizičnim ponašanjem poput pušenja starenje se može ubrzati, no izbjegavanjem tih rizika ono se može sasvim malo usporiti.“
To u biti znači da zdrav stil života ne može promijeniti genetske predispozicije za starenje mozga, no loše životne navike cijeli proces mogu ubrzati.
Iadecola nije optimističan da će znanstvenici pronaći lijek protiv starenja ili otkriti kako umjetno produžiti život.
„Starenje je dio ljudskog života i postoji granica do koje starimo. Ta granica su naši geni. Previše je faktora koji uzrokuju starenje da bismo mogli produžiti život iznad 120 godina", zaključio je.
