Slavimo Božić. Rođendan jednog Djeteta. Posebnog djeteta, po njegovu porijeklu i poslanju, ali opet samo djeteta. Netko reče da svako dijete koje se rodi dokaz je kako Bog nije napustio ovaj svijet, kako se nije u njega potpuno razočarao. Sin Božji, Kralj kraljeva, dolazi kao dijete! Dijete kao poruka i kao medij.
Što se mijenja dolaskom djeteta u obitelj? Sve! I u roditeljima i u okolini. Cjelokupni životni ritam poprima nove oblike. Dijete je tu. Razoružava, privlači, okuplja. Dijete je znak. Kršćanski počeci i izvori ne stoje u znaku vlasti i moći, careva ili imperatora već u znaku bespomoćnog djeteta. To mijenja sve. Možda su upravo na Božić i crkve punije, jer pred sobom imamo sliku Božje nemoći i slabosti, jer imamo pred sobom živu suprotnost spram mjerila ovoga svijeta u kome vrijede samo snaga, utjecaj, moć, neovisnost, bogatstvo, ljepota i užitak. Božja snaga je u njegovoj bespomoćnosti i jednostavnosti.
#obitelj
Dok pišem ovaj tekst Hrvatska nogometna reprezentacija svečano je dočekano u Zagrebu nakon osvojene brončane medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru. Mnogi kažu da je ova bronca zlatnog sjaja. Kako se prvenstvo bližilo svome kraju sve je očitije postalo da se utakmica ne igra samo na terenu, da ne igraju samo igrači, nego i novac i politika koji se oko cijele igre vrte. Gdje se onda krije zlato naše bronce? Rekao bih u duhu i ozračju obitelji. Podsjetimo se da je Hrvatska nogometna reprezentacija u ožujku 2018. g. uoči priprema na za Svjetsko prvenstvo u Rusiji krenula je s jednom nenametljivom kampanjom #obitelj. Obitelj u Hrvatskoj ima posebno važno značenje u društvu, koje nosi snažnu pozitivnu konotaciju za svaku osobu i prenosi vrijednost poput zajedništva koje Hrvati povezuju s obitelji. Mnogi upravo kroz obitelj prigrle nogomet u svoj život - i kroz ovo Svjetsko prvenstvo su mnoge majke i očevi naučili svoju djecu kakvu emociju donosi nogomet. Obitelj je po definiciji puno snažnija veza od klasične, čak i strastvene veze navijač – momčad. Ta veza navijača (naroda) s hrvatskom nogometnom reprezentacijom osjetno je jača nego u drugim zemljama. Fokus nije na momčadi kojoj zajednica daje doprinos, nego na momčad koja daje doprinos zajednici i društvu. Taj obiteljski duh kojeg krasi čvrsta vjera i ukorijenjenost u nacionalni identitet stvaraju opipljivo zajedništvo svakom čovjeku, a ne samo ljubitelju nogometa. Čovjek raste i sazrijeva u obitelji usvajajući određene vrijednosti tako smo uz sve igračke i nogometne majstorije na terenu svjedočili zlatnim obiteljskim vrijednostima koje smo osjetili u atmosferi Hrvatske nogometne reprezentacije, a bez kojih nema uspjeha u životu čovjeka. To je vidljivo u čvrstoj vjeri, jako psihičkoj snazi, ali i poštovanju prema protivnicima, te ljudskoj jednostavnost bez prizvuka bahatosti ili oholosti. To je zlato. Duhovno i moralno zlato.
Obitelj – put
Slavimo Božić za kojeg kažemo da je obiteljski blagdan. U srcu Božićnog događaja je obitelj. Jedna obična, neugledna, skromna obitelj. Muškarac, žena i dijete. Ljubav koja ih povezuje. Papa Franjo je rekao da su jaslice katedra – mjesto odakle se poučava. Ova nas katedra poziva na tišinu i mir, na unutarnje sabiranje, na priznanje da se Bog objavljuje svakome, i meni pored tolikih ljudi, dragih i manje dragih, da se drugima nudi, i da tu poruku Bože objave u malenom djetetu može razumjeti svaki čovjek. Isus se rađa u obitelji. Isus se odgaja u obitelji. Isus odrasta u obitelji. Isus živi u obitelji.
Foto: Pixabay
Teolog Wilhelm Bruners promišlja o Svetoj obitelji ovim riječima „Majka, otac i dijete – sveta obitelj. Zaboravi sve što si o njoj čuo – jer ona je bila potpuno obična, normalna obitelj. Ako želiš nešto o njoj saznati, nemoj se informirati kod onih koji ne prihvaćaju da je ona bila obična obitelj! Kad tražiš istinitu informaciju, pogledaj svoju obitelj i pomisli na sve ono što u njoj proživljavaš odnosno što si proživljavao; razumijevanje, razmjena iskustava, naklonost, nesporazumi, nesloga, zagrljaji, tuga i ljubav. Usporedi sebe s takvom obitelji i nemoj se zaustaviti na tome što je loše. Zaboravi sve što si o njoj čuo i mislio! Sveta obitelj je bila sasvim normalna, ovozemaljska. Sveta obitelj je stoga i moralno i duhovno zdrava. Zdrava jer je sveta, sveta – jer je duhovno zdrava.”
Moguće je i na Božić u središte slavlja staviti sebe, pa čak u ime lijepih izričaja o obiteljskom blagdanu zaboraviti da na Božić nisu u središtu naše obitelji, nego sam Bog kojem se na Božić najbolje može prići polazeći od obitelji. Nismo u Božiću mi središte slavlja, nego Bog, a kad Boga stavimo u središte, onda se lako dolazi do onoga što je Bogu središnje – čovjek. Prema tome, kroz svoje obitelji do malog Boga – Božića. Tu počnimo ili se vratimo ako smo se udaljili jedni od drugih. To je Put.
Sretan Božić!
