U narednih deset godina svijet će se promijeniti kao nikad u znanoj povijesti, nastati će dvije ljudske rase: digitalna i analogna. Obje će biti tek nastavak trendova koji su u punom zamahu. S druge strane, sve veće razumijevanje posljedica suvremenih trendova kod značajne manjine stvara odluku da im se to ne dogodi.
Post-korona kriza, egzistencijalni strahovi te nesigurnost postaju stvarnost. U Hrvatskoj pogođenoj potresima koji su uništili mjesta i ruralne krajeve Sisačko moslavačke županije te znatno oštetili Zagreb postavlja se pitanje, kako se predstaviti kao sigurna i poželjna destinacija te kako ostvariti prihod u vremenu koje nas očekuje.
Za koje tržište odnosno turiste se usmjeriti, je li uopće moguće kreirati ponude koje nisu povezane sa načinom komunikacije. Danas je još moguć suživot, primjerice, nekoga tko koristi sve tehnološke prednosti pametnih telefona i nekoga tko ih drži na najmanjoj mogućoj razini, ali u trenutku kad se većini nametne neki novi napredniji standard, a sve teži k tome, sve će teže biti ostati analognim čovjekom.
Zemlje razvijenog kapitalizma pokazuju onima manje razvijenima sliku njihove vlastite budućnosti. To je tehnokracija koja uvodi ono što je Habermas nazvao "poznanstvljenom politikom". Takva politika uvodi novi stupanj "racionaliziranja" i podjelu između stručno informiranih i tehnički školovanih birokrata i neprosvijećenog naroda. To je politika koja masama poručuje kako trebaju sve prepustiti u ruke "stručnjaka i inženjera", koji već zbog svoje stručnosti garantiraju nepristranu politiku. Ostatak naroda se tako pasivizira.
Neizbježno je pitanje ne samo života općenito, nego i samog čovjeka koji ostaje jedino biće koje postavlja pitanje o razlozima života koji živi i kojim je okružen. No, ipak iznad nas visi pitanje koje glasi: ovise li zaista čovjekova kvaliteta i veličina o lakoći tehnološkog načina življenja ili čovjek ipak čezne za nečim višim. U razvoju posebnih oblika turizma, prvenstveno se gleda kako se obratiti prije svega analognom čovjeku i ponuditi mu u nesigurna vremena mjesto za odmor i oporavak u kome će uživati i odmarati se zajedno sa domaćinima bez ovisnosti o mobitelima i laptopima.
Turizam kao svojevrsni fenomen postaje u ovom vremenu transformacijski pokret gdje se dionici u njemu i lokalna zajednica, mogu kroz kreativnost i umreženost putem obiteljskog i ženskog poduzetništvo usmjeriti ka drugačijoj paradigmi. To je regeneracija zapuštenih sela, čišćenje onečišćenih rijeka i jezera, povratak prirodi i autentičnim vrijednostima, more i sunce kao resurs koji će biti upotrijebljen na održivi način, druženje i odmor u kome će obitelj i obiteljski smještaj postati mjesto osobnog razvoja
Kroz primjer obiteljskog poduzetništva i umrežavanje privatnih iznajmljivača unutar zajedničke atrakcijske i identitetske osnove moguć je cijeli proces revitalizacije – od kuća za odmor i apartmana do malog healtness i mindfufness centra. Poštujući nove trendove storytellinga i ekonomije doživljaja te kroz inspiraciju atrakcijskom osnovom te likom i djelom npr. znamenitih i povijesnih ličnosti može se kreirati održivi turistički proizvod za pred i posezonu kao i za ljetnu sezonu u mnogim dijelovima Hrvatske.
Znamenite ličnosti mogu postati narativ i prilika za privlačenje drugih i drugačijih turista a aranžmani i paketi mogu se nuditi već za dvije do tri osobe. Ovaj primjer je ujedno i poziv da se ozbiljno shvati i da se u praksi provodi održivi razvoj koji na polju turizma, a to znači veće zanimanje za turističke destinacije izvan gradova, mala sela, zaseoke, ceste i malo poznata i manje posjećena mjesta: ona najskrovitija mjesta koja treba otkriti ili ponovno otkriti upravo zato što su očaravajuća i netaknuta, a nalaze se daleko od turističkih odredišta u kojima vladaju vječite gužve. Radi se o tome da se promiče održiv i odgovoran turizam koji uz puno poštivanje okoliša i kultura, prepoznaje središnju ulogu lokalne zajednice i njeno pravo da bude protagonist održivog razvoj i društveno odgovorna za svoj teritorij. Značajnu ulogu u nadolazećem a periodu odigrati će upravo obiteljsko i žensko poduzetništvo kao i mala obiteljska gospodarstva te privatni iznajmljivači.
Foto:Shutterstock
Povratak prirodi i autentičnim vrijednostima
Bitno je sagledati prostorni (geografski) aspekt i tretirati ga kao funkcionalno područje, koje omogućava postizanje kvalitetnog i cjelovitog turističkog iskustva i doživljaja. Nekoliko privatnih iznajmljivača koji posjeduju apartmane i kuće za odmor mogu se umrežiti kroz oblik kluba koji povezuje iznajmljivače i goste u jednu veliku obitelj na prijateljskoj osnovi kroz zajedničko druženje i aktivnosti kojima se dijeli iskustvo i doživljaj u kojem sudjeluju i gosti koji postaju emotivni partneri.
Za razliku od difuznog ili raspršenog hotela koji nije klasični, gosti u ovom obliku ponude imaju mogućnost boraviti u zasebnim smještajnim jedinicama (sobama, apartmanima ili kućama, koje su raspršene na širem području) jer je ovaj oblik udruživanja na razini klupske povezanosti. Sličnost sa difuznim hotelom postoji, svaka smještajna jedinica može biti drugačije uređena čime se razlikuje od ostalih ali nema zajednički prostor recepcije niti se iz jedne točke upravlja svim smještajnim jedinicama. Upravo razlikovanje po razini komfora i dizajna pojedinih smještajnih jedinica pokazuje originalnost vlasnika odnosno obitelji koja nudi smještaj a svi zajedno udruženi oslikavaju identitet i duh mjesta.
Budući se radi o malom kapacitetu vlasnici odnosno privatni iznajmljivači svojim gostima mogu nuditi jedinstveni doživljaj i iskustvo za vrijeme njihovog boravka, ostati sa svojim gostima u vezi i kada se oni vrate svojim kućama kroz svojevrsnu platformu gdje dijele fotografije i svoje priče. Gosti plaćaju svoj smještaj a za ovaj doživljajni dio, mogu dati svoj dobrovoljni prilog na odlasku ili doprinos kroz vlastitu aktivnost npr. čišćenje vrta, kuhanje svojih tradicijskih jela, kreativnost kroz sviranje, pjevanje, ples ili neki drugi kreativni izričaj. U ovom segmentu dobrovoljnih aktivnosti i uključivanja možemo reći da je to poveznica sa volonterskim turizmom ali i multikulturnim turizmom jer se često spajaju ljudi različitih kultura iz različitih zemalja.
Upravo kroz razvoj posebnih oblika turizma koji su u trendu i njima pridruženih turističkih proizvoda (kulturni turizam, kreativni turizam, gastro-turizam, cikloturizam, pješačenje/planinarenje, volonturizam) predviđena je paradigma revitalizacije za obiteljski smještaj i mala gospodarstva i iz šireg područja koje se žele uključiti. U kontekstu održivosti tih oblika turizma, treba naglasiti da samo ona turistička aktivnost koja je po mjeri i ukusu domaće zajednice može u sebi sadržavati onaj kreativni i nadahnjujući impuls koji će onda prepoznati turisti-putnici koji će se u takvoj sredini osjećati dobro došli i kao njezin sastavni dio. Isto tako, potrebno je dodatno naglasiti da je pri budućem razvoju kvalitetnog i prepoznatljivog turističkog proizvoda potrebna izuzetna kreativnost.
Mogućnosti za brend komunikaciju kroz obiteljsko poduzetništvo i umrežavanje privatnih iznajmljivača su brojne, a budući da je uz turističku eksploataciju prisutna i uspostava identifikacijskog odnosa sa korisnikom koji je velikim dijelom i sa domaćeg tržišta i bliskih susjednih zemalja i koji poznaje lokalni kontekst, kreiranje neke vrste platforme (bilo virtualne, bilo fizičke) koja bi funkcionirala prema principu komunikacije sadržaja generiranog od strane samih korisnika (eng. user generated content) nameće se kao logičan razvoj u budućnosti. Kroz umrežavanje i svojevrstan klub može se kreirati baza korisnika. Ova grupa može predstavljati jezgru za osnivanje Kluba prijatelja, može se otvoriti web platforma za razmjenu priča i iskustava. Ona ujedno može biti jezgra i za razvoj sve poznatijeg oblika volonterskog turizma – voluntarizma, gdje se raznim akcijama i projektima socijalne kohezije mogu popraviti i riješiti neki postojeći problemi.
To znači da se u budućnosti ne bi razvijalo samo obiteljsko poduzetništvo i privatni obiteljski smještaj već bi se kroz participativnu metodologiju razvijala i klupska aktivnost u procesu kreiranja priča koje su vezane uz boravak i druženje.
Na ovaj način dobilo bi se na prepoznatljivosti ali ne kroz masovnost turističkih dolazaka i brojenje noćenja već kroz specifične oblike druženja i povezivanja koji su više na principu povezivanja kroz zajedničke hobije i interese u provođenju slobodnog vremena kroz kreativno izražavanje.
Iako bez sumnje iznimno kompleksan za realizaciju, tek bi takav pristup brend komunikaciji doista otvorio vrata kritički potentnom integriranju osobnih, intimnih priča. To je proces u kome se omogućuju različiti oblici partnerstva i povezivanja.
Uza sve navedeno, obiteljski smještaj i poduzetništvo jedna su od mogućnosti za povratak gostoprimstva, dobrodošlice i emotivne povezanosti između domaćina i gosta.
Riječ „hospitality“(gostoprimstvo) ima isti korijen kao i riječ „hospital“ (bolnica) i „hospicij“ (palijativna skrb). To daje nadu da turizam može postati „iscjeljujuća i oporavljujuća svjetska industrija“ ako se „transcendira“ ograničenost postojećim ekonomskim i političkim okvirom koji upotrebljava racionalizam, novac i tehnologiju kao najdominantnije mjere progresa i ljudskog razvoja. Emotivna poveznica proširuje se i na susjede i druge iznajmljivače apartmana i kuća za odmor jer oni nisu više konkurenti jedni drugima već susjedi i partneri u ko-kreativnom procesu u kome im se nudi prilika da uživaju zajedno sa gostima. Budući se radi o dopunskoj poduzetničkoj aktivnosti i malom broju kapaciteta moguće je organizirati cijeli niz zajedničkih aktivnosti u kome će sudjelovati – i domaćini i turisti a prijateljstvo i povezanost nastavlja se online i krug se na taj način širi i obogaćuje.
