Knjigu Bernardina Frankapana Modruškoga "Oratio pro Croatia - Govor za Hrvatsku - 500. obljetnica", koju su priredili Ivan Jurković i Violeta Moretti u povodu petstote obljetnice tiskanja prvoga izdanja, objavila je Školska knjiga.
"Oratio pro Croatia – Govor za Hrvatsku" (208 str.) predstavlja, kako ističu priređivači, neupitan doprinos hrvatskoj historiografiji i povijesti književnosti. Naglašavaju kako je unatoč nastojanjima povjesničara, filologa i književnih povjesničara, hrvatska književnost na latinskom jeziku i dalje velikim dijelom nepriređena i neprevedena, površno poznata i nedovoljno kontekstualizirana.
To vrijedi i za protuturske govore koji čine zaseban korpus te književnosti, a koji danas pružaju dramatičan uvid u prijelomno razdoblje hrvatske povijesti obilježeno korjenitom društveno-političkom transformacijom hrvatskih zemalja, ocjenjuju priređivači.
Govor vodećega hrvatskog velmože svojega doba Bernardina Frankopana danas je jedan od najpoznatijih govora iz tog korpusa, napominju priređivači. Violeta Moretti kao autorica prijevoda donosi filološko-literarno propitivanje govora koje baca novu sliku na njegovo tumačenje u povijesnom kontekstu.
Prevoditeljica pokušava razlučiti na samom tekstu koliko su Bernardinove riječi iz dijela njegova "Govora za Hrvatsku" opća mjesta, a koliko su odraz stvarnih zbivanja i jesu li utemeljena na njegovu osobnom iskustvu.
Uz tekst govora u prijepisu i faksimilu te hrvatskom prijevodu opširna je studija Ivana Jurkovića o vremenu i okolnostima nastanka Govora.
Djelo, ocjenjuju, proširuje spoznajne horizonte o sudbonosnim trenucima hrvatske povijesti.
Bernardin Frankopan bio je krčki, senjski i modruški knez, slovio je i kao posljednji modruški Europejac hrvatskoga srednjovjekovlja (1453.-1529.) Budući da je krajem 15. stoljeća pogibelj od Turaka postala nepodnošljiva, osobito nakon što su Osmanlije neposredno prije Krbavske bitke 1493. godine opustošili Modruš, Bernardin je odlučio povući se prema sjeveru, te je počeo graditi i nove utvrde.
Bernardin Frankopan se kontinuirano zalagao da priskrbi Hrvatskoj pomoć europskih zemalja za obranu od Turaka, koristeći pritom svoje veze s njihovim diplomatima. Poznat je bio po svojim nadahnutim osobnim istupima i vatrenim govorima pred stranim vladarima, velikodostojnicima ili parlamentima. Tako je 1522. godine govorio pred mletačkim duždom Grimanijem, a najpoznatiji je njegov glasoviti "Govor za Hrvatsku" održan na latinskom jeziku pred njemačkim državnim saborom u Nürnbergu 19. studenoga 1522. godine.
