Prema novom osvrtu Boston Consulting Groupa (BCG), poremećaji u Hormuškom tjesnacu već pogađaju velik broj kompanija, i to daleko izvan sektora energetike, brodarstva i obrane. Iz BCG-a upozoravaju da je riječ o uskom grlu globalne trgovine čiji bi produljeni poremećaji mogli izazvati šire posljedice za opskrbne lance, troškove poslovanja i gospodarsku otpornost niza zemalja i industrija.
Kroz Hormuški tjesnac na tjednoj bazi prolazi oko 900 plovila, a njime se odvija i oko 20 posto globalnog izvoza sirove nafte. Zbog toga svaki ozbiljniji poremećaj ne ostaje ograničen samo na energetiku i logistiku, nego vrlo brzo počinje utjecati i na troškove proizvodnje, dostupnost sirovina, inflaciju, potrošnju i investicijske odluke u nizu drugih sektora.
“Uz ljudske žrtve i dubok društveni utjecaj koji ovaj sukob ostavlja, lideri moraju razumjeti i njegove ekonomske posljedice koje se prelijevaju na mnoge druge industrije, a ne samo na energiju, pomorski promet i obranu. Što dulje poremećaji traju, to će više sektora biti zahvaćeno i to će oporavak biti dugotrajniji”, rekla je Aparna Bharadwaj, direktorica i senior partnerica u BCG-u.
Iz BCG-a ističu da bi se učinci na poslovanje mogli očitovati kroz promjenjive prihode uslijed više inflacije, mogućih ekonomskih usporavanja i slabije potrošnje, ali i kroz rast proizvodnih troškova zbog skupljeg transporta, skupljih sirovina i poremećaja u opskrbi. Dodatni pritisak mogu stvoriti i viši sigurnosni troškovi, niža iskorištenost imovine te stroži uvjeti kreditiranja koji otežavaju pristup financiranju.
Mnoga će se poduzeća suočiti s kombinacijom svih tih pritisaka, pri čemu će intenzitet utjecaja ovisiti o njihovoj geografskoj izloženosti i razini otpornosti. Iako su zemlje Bliskog istoka najizravnije pogođene, posljedice će snažno osjetiti i gospodarstva poput Indije, Pakistana, Kenije, Tanzanije i Mauretanije (10 ili više posto u sveukupnom uvozu), dok se znatni poremećaji očekuju i u Kini, Japanu, Južnoj Koreji, Južnoafričkoj Republici i Namibiji (od pet do 10 posto uvoza). Južna i istočna Azija te Afrika posebno su ovisne o Hormuškom tjesnacu za uvoz, a neke zemlje već reagiraju mjerama štednje energije, poput kraćih radnih tjedana ili ograničavanja uporabe automobila i klimatizacije.
Sektori koji su trenutačno najizloženiji:
Nafta
Oko petine globalne opskrbe naftom prolazi kroz Hormuz, a iako se dio tog volumena može nadoknaditi alternativnim izlaznim rutama iz Zaljeva te puštanjem strateških zaliha, jaz u opskrbi i dalje ostaje velik. Posljedice će se kroz cijene osjetiti globalno, ali će nestašice količina najviše pogoditi uvoznike u Aziji i Africi.
Plin
Oko 17 posto globalnih tokova ukapljenog prirodnog plina prolazi kroz Hormuški tjesnac, a za razliku od nafte, u ovom slučaju ne postoje alternative za izlaz iz Zaljeva. Budući da globalni LNG kapaciteti već rade blizu pune iskorištenosti, prostor za brzo povećanje proizvodnje vrlo je ograničen, što dodatno povećava izloženost azijskih uvoznika, ali i Europe preko spot tržišta.
Pomorski promet
Koji je suočen s kašnjenjima, većim troškovima i značajno povećanim sigurnosnim rizicima. Više od 100 plovila dnevno uobičajeno prolazi kroz Hormuški tjesnac, uključujući tankere, brodove koji prevoze plin, kontejnerske i rasute teretne brodove. Osiguravatelji pritom pooštravaju uvjete pokrića u visokorizičnim vodama, povlače police ili podižu premije na razine višestruko više od uobičajenih.
Zrakoplovstvo
Bliskoistočne zračne luke tijekom 2025. opslužile su oko 450 milijuna putnika, odnosno približno petinu globalnog prometa, a većina zračnog prostora u regiji sada je pogođena poremećajima. Posljedice uključuju preusmjeravanje ruta, kašnjenja, otkazivanja i rast troškova. Kod zračnog tereta zatvaranje zračnog prostora utječe na oko petine svjetskih kapaciteta, dok rast cijena avionskog goriva dodatno opterećuje operativne troškove aviokompanija.
Tržište metala
Bliski istok važan je proizvođač aluminija, ali zbog otežanog prolaska kroz Hormuški tjesnac raspolaže ograničenim zalihama glinice potrebne za proizvodnju čistog metala. Budući da je tržište i prije ovih poremećaja bilo pred blagim globalnim manjkom u 2026., dodatni gubitak opskrbe iz regije dodatno pojačava zategnutost i podiže premije, osobito u Europi i Aziji.
Kemijska i petrokemijska industrija
Bliski istok važan je izvozni centar za niz ključnih proizvoda, uključujući helij, polietilen, metanol i gnojiva, a između 10 i 30 posto globalnih kapaciteta za pojedine važne kemikalije koncentrirano je upravo u toj regiji. Oko trećine svjetske opskrbe gnojivima inače prolazi kroz Hormuški tjesnac, pa bi dulja blokada mogla ozbiljno ugroziti nadolazeću sezonu sjetve u nizu zemalja. Istodobno, poremećaji u opskrbi sirovinama poput nafte i LPG-a mijenjaju konkurentnost među regijama, pri čemu su azijski uvoznici, posebno Japan i Južna Koreja, među najpogođenijima.
Iako su navedeni sektori za sada najizloženiji, BCG upozorava da bi se u slučaju dugotrajnije krize posljedice proširile i na druge djelatnosti. Proizvođači robe široke potrošnje mogli bi se suočiti s višim ulaznim troškovima, dok bi financijske institucije mogle osjetiti rast nenaplativih kredita i šire posljedice narušene gospodarske aktivnosti.
U takvom okruženju, kompanije bi prije svega trebale staviti sigurnost i dobrobit zaposlenika koji rade ili putuju u regiju na prvo mjesto. Istodobno, važno je koristiti geopolitičke analize za procjenu mogućeg razvoja sukoba, uz razumijevanje da trajanje poremećaja u Hormuškom tjesnacu ne mora nužno pratiti ukupno trajanje samog konflikta.
Kratkoročno, tvrtke bi trebale procijeniti svoju izravnu i neizravnu izloženost, mapirati geografske tokove robe i sekundarne učinke u lancima vrijednosti, provoditi scenarijske analize i digitalne simulacije te stabilizirati operacije i financije stvaranjem zaliha, pronalaženjem alternativnih dobavljača i aktivnim upravljanjem novčanim tokom. Jednako je važno uspostaviti koordinaciju između funkcija i poslovnih jedinica kako bi donošenje odluka bilo brzo i usklađeno.
Dugoročno, kompanije bi trebale preispitati poslovnu strategiju i operativni model, uključujući portfelj proizvoda i ciljana tržišta, te razmotriti restrukturiranje opskrbnih lanaca kroz diversifikaciju i relokaciju ključnih inputa kao temeljni mehanizam upravljanja rizikom.
