Nathan Hadlock preselio se u Portugal kako bi pobjegao od nasilja i loše socijalne skrbi u Sjedinjenim Državama, ali i da bi nastavio uživati u suncu i moru koje je obožavao u Kaliforniji.
"Lisabon je ispunio sve kriterije", kazao je 40-godišnji američki poduzetnik. "Ima čak i viseći most koji nalikuje na Golden Gate u San Franciscu."
"Moja partnerica i ja tražili smo mjesto gdje možemo usporiti život i više uživati. Sastavili smo popis 'top 10' mjesta u svijetu i Lisabon je brzo završio na vrhu".
Par, koji je osnovao obitelj po preseljenju u portugalski glavni grad 2020., ondje je privukla klima, dobra hrana, jeftiniji život i mogućnost putovanja u druge dijelove Europe. Željeli su i pobjeći od tamnijih strana američkog društva.
"Jedan od glavnih razloga zbog kojih se ljudi žele preseliti ovdje, sigurnost je njihove djece. Često kažu, 'Ne želim da mi dijete netko ustrijeli u školi'", ispripovijedao je Hadlock. "Vi u Europi to niste iskusili, ali u Americi je to stvarnost".
Jen Wittman, koja se u Lisabon preselila iz Kalifornije sa suprugom i sinom tijekom pandemije, tvrdi da Sjedinjene Države "pomalo pucaju po šavovima".
"Incident s Georgeom Floydom, pandemija, političke podjele, rasizam..., sve je to u Americi postalo prenaglašeno".
Njoj je važna i europska socijalna mreža. "U Americi je strašno stanje sa zdravstvenom skrbi. Naročito ako ste umirovljenik sa zdravstvenom poteškoćom. U Americi vas bolest može odvesti u bankrot", rekla je.
Trenutno oko 7000 američkih državljana živi u Portugalu, što je malo u usporedbi s 42.000 Britanaca koji su tu zemlju učinili svojim domom. Ali zadnjih godina dolazak Britanaca opada, a broj Amerikanaca se udvostručio.
Amerikance ondje mogu privući portugalske "zlatne vize", dozvole boravka strancima koji su spremni u Portugalu kupiti nekretninu ili prenijeti kapital.
Većina ih ipak dolazi na osnovu vize D7, koja zahtijeva redovni "pasivni prihod" od mirovine, iznajmljivanja ili ulaganja.
Drugačiji mentalitet
Joana Mendoca, odvjetnica migracijske konzultantske tvrtke Global Citizen Solutions, "gotovo svakodnevno" razgovara s američkim klijentima.
"Neki dolaze jer su digitalni nomadi i žele raditi iz kuće pokraj mora", rekla je. "Imamo i cijele obitelji koje sanjaju da će jednog dana upisati djecu na europska sveučilišta. A i umirovljenike koji žele rasprodati sve u SAD-u kako bi uživali u umirovljeničkim danima u Portugalu".
Mendoca kaže da su Amerikanci drugačijeg mentaliteta od ostalih stranih ulagača koje u Portugal mame dozvole boravka i porezne olakšice. Kaže da oni doista žele živjeti ondje i prilagoditi se.
Hadlock je u Portugalu počeo kao digitalni nomad, ali sada radi za ulagački fond koji kupuje zemlju za maslinike i nasade badema na brežuljicma Alenteja. To područje južno od Lisabona podsjeća ga na kalifornijske doline Napu i Sonomu.
"Portugalski Amerikanci" često govore da ih zemlja podsjeća na Kaliforniju. "Surfanje, obalu, dobro vino, ljubav prema plodovima mora i zdravoj kuhinji i pomalo opušteni način života", navode kao zajednička obilježja.
Portugal i Hrvatska
Poput njezinih sunarodnjaka, Wittman je s obitelji napustila Sjedinjene Države kako bi izbjegla "podjele" koje "Ameriku vraćaju unatrag i opipljive su čim ondje sletite i izađete iz zrakoplova". No Portugal nije bio njezin prvi izbor.
"Pokušali smo se preseliti u Italiju, ali oni uopće ne prihvaćaju američke zahtjeve za vizama", prisjetila se. "Onda smo se zapitali tko u Europi prihvaća Amerikance. Ispalo je da su to Hrvatska i Portugal".
Ona i njezin suprug sada vode svoju digitalnu marketinšku kompaniju i ne kane se vratiti.
"Ovdje je sigurno. Osjećamo se sigurno kad šećemo uokolo, osjećamo se sigurno noću. Radimo stvari koje u Americi zbog straha ne bismo mogli", rekla je.
