Marco je prije dvije godine ostao bez majke koja mu je bila najveća životna podrška, odnos s ocem tek je počeo graditi, okolina u kojoj je odrastao ga osuđivala, ali i osobe iz javnog života, a vršnjaci u školi su ga maltretirali radi njegove seksualne orijentacije. Svejedno nikada nije birao lakši put i odustajao od sebe i svojih snova - koje konačno živi.
...Stavi malo manje šminke, ne moraš uvijek reći ono što misliš...
Najbliži suradnici u njemu su vidjeli tinejdžersku zvijezdu koja će zavoditi cure u prvim redovima, ali Marco je imao svoj put...
Zašto ja to ne bih mogao napraviti s maskarom na licu?
Nisam tu da se svidim svakome i to je potpuno u redu. Nema alternative, ja sam lik koji je shvatio da želi graditi svoj put, da na drugo ne pristajem. Prestao bih sve ovo raditi istog trena kada bi netko rekao budi nešto što nisi.
No nije mu bilo lako! Vršnjačko nasilje sustavno je trpio.
Najviše mi je ostalo urezano kada sam u osnovnoj došao u školu, a pola škole je bilo raspisano sa grafitima – moje ime, prezime pa razni neprimjereni znakovi, riječi, sadržaji... Pisalo je svašta, a najviše se ticalo moje seksualnosti i fizičkog izgleda, jer sam se ja uvijek nekako nosio drugačije samo što kada imaš 10, 11, 12 godina, ne znaš stati iza sebe i onoga što predstavljaš, ali sada hvala Bogu znam, tada nisam znao i to me jako pogodilo...
Nasilnici su tada kažnjeni, neki su i izbačeni iz škole prisjetio se Marco.
Sve se to saniralo, ali je puno važnije sanirati štetu koja se dogodi s tvojim psihičkim zdravljem i sa svime što to nosi, ali evo vidiš da sam ja to sve dobro podnio i da sam iz svega toga izlazio samo jači...
Žalosti ga što je vršnjačko nasilje i dalje prisutno, možda čak i više nego prije, no stvar je u roditeljima, a ne u djeci, smatra.
Djeca od 7, 8 godina na ulici dobacuju pogrdne riječi.
Meni je najveći kompliment kada mi mame kažu 'ja dozvoljavam svome djetetu da te gleda', da me gledaju zajedno, moje recepte, videe,...čim je moj sadržaj primjeren za djecu ja znam da sam na dobrom putu da takvih stvari bude manje. Da je bilo okrutno bilo je, da je bilo teško bilo je, no uspio sam to ostaviti iza sebe.
Foto: Promo
Zahvaljući Mami u kojoj je uvijek imao bezrezervnu podršku, rame za plakanje i najboljeg prijatelja, koja ga je naučila najvažnijim životnim lekcijama i usadila mu dobrotu. Nažalost ona ga je napustila prije dvije godine.
Ja njoj posvećujem sve što radim, ona je moja inspiracija oduvijek bila i to će i ostati. Nema dana kada fali više ili manje jer je to konstantna praznina. Bila bi ponosna na sve ove pobjede u show- ovima! Ona je na početku vjerovala u mene kada nitko nije! Kada smo ja i ona uzimali kofere i doslovce bježali od tate da bi otišli da na pjevački show, neki festival, kada on to nije podržavao, ona je rekla idemo, idemo i stvarno smo usprkos svemu i svime išli naprijed - jer je ona vjerovala u mene! Moja nona je moja druga majka, dok je tata tek nakon mamine smrti ušao u moj život, spojio nas je njezin odlazak i sada mi je velika podrška. Cijelo vrijeme sam vjerovao da ću s tatom naći zajednički jezik što se na kraju i dogodilo.
Velika podrška mu je i partner, kojega Marco za razliku od svega drugoga u svome životu ne želi podijeliti s javnosti.
Tata je jako zadovoljan, čak nekada s njim priča više nego samnom. To je gotovo jedina stvar koju držim za sebe, drugo sam sve dao na pladanj, ali ovo je nešto što sebično čuvam za sebe, lijepo je traje već dosta dugo i ne želim da se to pokvari.
Zajedno su izgradili kuću u blizini Zagreba, u kojoj Marko živi svoje snove. Neki od neostvarenih su nastup na Eurosongu i salon za uljepšavanje. Ovom hrabrom mladom čovjeku očito je samo nebo granica, stoga vrijedi čekati i pratiti što mu nosi budućnost.
