Peteročlana Specijalizirana grupa pri Državnom odvjetništvu (DORH), osnovana u svibnju ima ulogu savjetodavnog, instruktivnog i koordinativnog tijela.
Grupa je sastavljena od državnoodvjetničkih dužnosnika s praktičnim iskustvom u koordinaciji izvida i progona težih računalnih nedjela, suradnji sa specijaliziranim tijelima te međunarodnim organizacijama.
U radu grupe sudjelovat će i drugi iz DORH-a specijalizirani za kaznena djela koja se isprepliću s računalnim kriminalitetom, poput organiziranog kriminaliteta, pranja novca ili kaznenopravne zaštite djece, a grupa će, prije svega, surađivati sa Službom kibernetičke sigurnosti Ravnateljstva policija.
Na čelu grupe je zamjenik državne odvjetnice Emilijo Kalabrić koji u razgovoru za Hinu ističe da oblici računalnog kriminaliteta razvojem tehnologije postaju sve sofisticiraniji i teži za otkrivanje i procesuiranje pa specijalizacija u borbi protiv te vrste kriminaliteta postaje trend i u državnim odvjetništvima drugih država.
Potencijalne žrtve
Budući da broj kaznenih djela iz ove domene raste iz dana u dan, Kalabrić ističe da je nemoguće izdvojiti određenu skupinu populacije kao najranjiviju.
''Teško je govoriti o nekim posebnim uzrocima zašto je netko postao žrtva, jer svatko je potencijalna žrtva već samom činjenicom da upotrebljava tehnologiju'', pojašanjava.
Kalabrić kaže da najčešći oblik računalnog kriminaliteta, statistički gledano, i dalje ostaje računalna prijevara, neovlašteni pristup i ometanje rada računalnih sustava. Pritom Hrvatska, dodaje, ne predstavlja posebitost u odnosu na druge države članice EU i ovog dijela Europe.
Upitan postoji li profili počinitelja Kalabrić odgovara kako u obzir dolaze bilo koji motivi budući da se ta kaznena djela najčešće čine radi pribavljanja protupravne imovinske koristi.
''Svaki prosječno informatički pismen građanin koji ima mobitel već i na javno dostupnim dijelovima interneta može pronaći informacije o tome kako se neovlašteno može pristupiti nekom računalnom sustavu te ga neovlašteno modificirati, a samim time i kako ostvariti obilježja ovih kaznenih djela'', kaže Kalabrić.
Dodaje da su u zadnjih nekoliko godina procesuirani počinitelji nekih od najtežih oblika računalnog kriminaliteta u Hrvatskoj bili maloljetnici.
''Međutim, takva teška djela čine i organizacije iz inozemstva pa je otkrivanje počinitelja zahtjevnije'', nadodaje Kalabrić naglasivši da je teško dokazati računalna kaznena djela jer internet i društvene mreže omogućavaju znatnu anonimnost putem posebnih alata poput TOR pretraživača, VPN-a, Freeneta i I2P-a.
Uz to, dokazivanje vrlo često ovisi o dokazima koji moraju biti pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći, što iziskuje dodatne troškove, vrijeme, a zahtjeva suradnju sa žrtvama i pružateljima usluga te korištenje različitih forenzičkih programa, praćenje traga novca i kombiniranje javno dostupnih i privatnih računalnih podataka te digitalnih dokaza s drugim izvorima kao što su svjedoci ili isprave.
Sudar svjetova
''Dio ovih kaznenih djela ostaje neotkriven jer često žrtve imaju zadršku oko toga da li prijaviti počinjenje iz nekih svojih razloga, ponekad zaštite privatnosti, ugleda i slično'', kaže.
Hinin sugovornik ocjenjuje da je teško predvidjeti razvoj informatičkih tehnologija i sve posljedice koje bi zlouporaba takvih tehnologija mogla donijeti u budućnosti, ali ističe da se evolucijom računalnog kriminaliteta mijenja i zakonodavstvo koje svojim odredbama nastoji zaštiti građane.
''Prilagodba zakonodavstva razvoju tehnologije je dinamička kategorija pa EU trenutno razmatra regulaciju umjetne inteligencije kako bi se spriječila i suzbila njena zlouporaba. Posljednjih nekoliko godina, baze podataka pravosudnih tijela intenzivno se povezuju s bazama Porezne uprave, a planira se zamjena zapisnika snimanjem rasprave te vođenja spisa isključivo u elektroničkom obliku pa se može reći da se kontinuirano radi na poboljšanju zakonodavnog okvira'', naglašava Kalabrić.
Na pitanje prati li hrvatsko zakonodavstvo „razvijenija“ koja redovito proširuju kataloge kaznenih djela, Kalabrić zaključuje da hrvatsko za sada zadovoljava ''sudar svjetova'' između razvoja informacijske tehnologije i interesa kaznenog progona, uz uvažavanje činjenice da je značajan opseg ljudskog djelovanja ''prenesen'' u virtualni prostor.
