Naime, hrvatski sud donio je rješenje o posvajanju na temelju odluke o posvajanju suda iz DR Konga, a onda su uz tu dokumentaciju djeca dobila sve potrebne osobne dokumente: preko Porezne uprave osobni identifikacijski broj, matični ured ih je upisao u maticu rođenih prema mjestu prebivališta roditelja-posvojitelja, a onda je Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo domovnice i putovnice.
Ministarstvo obitelji i socijalne skrbi poručilo je kako niti jedan od četiri para nije preko njih odradio posvojenje, odnosno da nisu podnijeli zahtjev. Samo su dva od četiri para upisana u službeni Registar potencijalnih posvojitelja.
Od stupanja na snagu Konvencije o zaštiti djece, potencijalni posvojitelji koji žele posvojiti dijete iz druge države potpisnice ne obraćaju se izravno odnosno samostalno nadležnim tijelima druge države. Prema informacijama Jutarnjeg lista posvojitelji su rješenje o posvojenju dobili na sudu u Kongu.
Potencijalni posvojitelji koji žele posvojiti dijete iz druge države potpisnice Konvencije, nakon dovršenog postupka pred nadležnim centrom za socijalnu skrb radi utvrđivanja njihove podobnosti za posvojenje djeteta, podnose zahtjev za posvojenje Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Zahtjevu, koji se podnosi Ministarstvu, potencijalni posvojitelji moraju priložiti stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb da su podobni i prikladni za posvojenje djeteta, ne starije od godinu dana. Postupak je drugačiji za države koje nisu potpisnice Konvencije, pišu novinari Jutarnjeg lista Goran Penić i Tanja Rudež.
