U skladu s nazivom aktualne turneje "My Songs", zagrebačkoj publici ponudio je omiljene pjesme, klasike iz perioda s grupom Police i solo stvaralaštva, a ona ih je, nakon pandemijske stanke osobito željna velikih koncerata, spremno prihvatila, uz stalno pjevanje, aplauz i ovacije.
Koncert je počeo snažno, s "Message in a Bottle", nastavio s "Englishman in New York" i "Every Little Thing She Does Is Magic".
Uslijedio je dio posvećen novijim pjesmama, s albuma The Bridge - "If It's Love", "For Her Love", "Rushing Water", no ubrzo je nastavio, često i bez predaha, s najvećim hitovima, u ponešto novom ruhu, s neznatnim, ali dobrodošlim preinakama.
Bile su tu "If I Ever Lose My Faith in You", "Fields of Gold", "Spirits in the Material World", "Brand New Day", "Shape of My Heart", "Walking on the Moon".
Na pjesmi “King of Pain” pridružio mu se sin Joe Sumner koji je ranije, uz par pozdravnih riječi na hrvatskom, nastupio s polusatnim setom na električnoj gitari.
Pjesmu "So Lonely" Sting je izveo uz poseban dodatak, dio iz Marleyeve pjesme "No Woman, No Cry", orijentalnim zvucima "Desert Rose" rasplesao i tribine, a u završnici prvog dijela koncerta izveo svoj najveći hit "Every Breath You Take".
Za bis je ostavio "Roxanne", u osobito energičnoj izvedbi i jednakoj reakciji svojih obožavatelja, a za sam kraj laganiju "Fragile" s kojom se i oprostio od njih, poručivši im da su bili odlični i da 'ćemo se opet vidjeti'.
Pravim imenom Gordon Matthew Thomas Sumner rano se počeo zanimati za glazbu, a dok je radio kao učitelj svirao je i po jazz klubovima. Tada je dobio nadimak na koji se danas isključivo odaziva - Sting (žalac), prema žuto-crnom prugastom puloveru koji je nosio, a koji je podsjećao na pčelu.
Nakon što se 1977. preselio iz Newcastlea u London sudjelovao je u osnivanju grupe Police, a sva njegova otvorenost prema različitoj glazbi došla je do izražaja osobito nakon što je polovicom 80-ih, na čuđenje mnogih, napustio grupu.
Nema žanra u kojem se s uspjehom nije okušao, od rocka, jazza, preko klasike, new-agea do world glazbe, što potvrđuje i činjenica da je uvršten na sve relevantne popise najboljih albuma, pjesama, skladatelja, rock umjetnika.
Čovjek je svestranih talenata, bio je glumac, borio se za ljudska prava i zaštitu prirode, strastveni je šahist, a već dugo prakticira i jogu koja je, vjeruje se, zaslužna što i sa 71. godinom odiše mladenačkim duhom i markantnim izgledom. Ukupno je osvojio je 17 Grammyja, objavio 20 studijskih albuma i prodao više od 100 milijuna ploča.
Kada se sve to zbroji nema sumnje da je publika u Areni, na Stingovom sedmom nastupu u Hrvatskoj, imala priliku pogledati veliku zvijezdu i profesionalca koji ne forsira veliki spektakl, već jednostavan i pomno osmišljen nastup u kojemu je najvažnija glazba.
Nastupio je u pratnji Dominica Millera na gitari, Josha Freesea na bubnjevima, Rufusa Millera na gitari, Kevona Webstera na klavijaturama, talentiranog 18-godišnjeg Shanea Sagera na usnoj harmonici te odličnih pratećih vokala Melisse Musique i Genea Noblea.
