Putovanje postaje oblik osobnog i duhovnog razvoja kroz sustavno razmišljanje i gledanje na putovanje kao iscjeljivanje na osobnoj i društvenoj razini. Za iskustvo i dobar doživljaj danas postoje mnogobrojne znanstvene potvrde koje dokazuju da su naše niske vibracije jedina stvar koja nas drži podalje od života ispunjenog radošću i uspjehom na bilo kojem životnom segmentu. Naša osobna vibracija, naša energija je iznimno moćna i ona nas okružuje od trenutka kada dođemo na ovaj svijet.
Industrijsko doba donijelo ja napredak, korištenje mehaničke i atomske energije koja je zamijenila do tada korištenje životinjske i ljudske energije. Važnost čovjeka i dometa ljudskog potencijala sagledavana uglavnom kroz materijalistički postmoderni svjetonazor može prerasti u drugačiji pristup turizmu, gdje turizam može postati iscjeliteljska transformativna snaga temeljena na humanijim vrijednostima, zajedništvu i svijesti da smo svi dio cjeline. Veliku potporu ovoj promjeni paradigme u turizmu daje i WTO (svjetska turistička organizacija) koja je 2016 je javno objavila u Madridu da je transformativni turizam svojevrsni pokret odnosno preokret prema odgovornom i drugačijem turizmu.
Dendroterapija u kombinaciji sa narodnom medicinom, liječenja drvećem i uz pomoć drveća, kroz posebne metode interpretacije za turizam kroz storytelling i ekonomiju doživljaja resurs za cijeli niz aktivnosti i sadržaja koji su preuzeti čak iz mitologije i iz antičke filozofije. To je nadasve koristan i praktičan način upoznavanja sa načinima razumijevanja i rješavanja problema i rada na obogaćivanju sadržaja osobnog života. Vraćanje na Sokratovu metoda traganja za istinom – majeutike (svojevrsna porođajna disciplina koja pomaže da se rodi znanje) i Sokratovu dijalošku metodu (Zorić, 2008).
Postoji vjerovanje da svaki čovjek ima svoje drvo koje na njega posebno pozitivno utječe. I astrolozi tvrde kako svaki pojedinac ima svoje odgovarajuće drvo koje mu nudi svoje energetske uplive pa spojeni mogu mnogo lakše kroz život. To daje dodatni argument za razvoj ovog transformacijskog oblika turizma kao turizma posebnih interesa. U antičkoj Grčkoj za doba Platona parkovi i šumski prostori služili su za vježbanje i učenje a još su i Tao majstori primijetili da su drveća iznimno snažne biljke. Ne samo da mogu apsorbirati ugljični dioksid i pretvoriti ga u kisik, već isto tako mogu apsorbirati negativne energije i pretvoriti ih u pozitivnu energiju. Ona mogu pomoći u otvaranju energetskih kanala i kultiviranju mirnoće, prisutnosti i vitalnosti.
Stoga, mnogi alternativni iscjelitelji tvrde kako obična šetnja u prirodi ne samo da nas može osvježiti i napuniti energijom, već zahvaljujući energiji drveća ona na nas može imati i učinak izlječenja. Znanje o povezanosti drveća i biljaka i ljudi bilo je prisutno i u drevnoj Kini, gdje se jedna od osnovnih vježbi unutar chi kunga (vještine obnavljanja i generiranja energije) sastoji od položaja koji donose poistovjećivanje s drvetom. Slično su razmišljali i Kelti koji su svoj zodijak temeljili na znakovima koji nose imena različitih vrsta drveća koja emitiraju energiju.
Hrvatski jezikoslovac i književni povjesničar akademik Radoslav Katičić (na žalost preminuo je u ljeto 2019.g.) piše u svojoj knjizi „Božanski boj“, kako se bavio proučavanjem narodnih pjesama svih slavenskih naroda i piše o slavenskom vjerovanju u čudesno ili sveto drvo hrast ( dub), koje je kod nas poznatije kao drvo života. U slavenskoj mitologiji svijet se prikazivao kao golem hrast u čijem je korijenu bio podzemni svijet.
Boga groma i munje Peruna simbolizirao je orao koji je sjedio na najvišim granama dok je Velesa, boga podzemnog svijeta, simbolizirala zmija (ili zmaj) koja se ovijala među korijenjem svetog hrastova drveta. Mitološki simbol ovog Drva života snažan u slavenskoj mitologiji dug niz godina ostao je aktualan čak i poslije pokrštavanja i kristijanizacije. Tri razine univerzuma su bile smještena na drvu. Krošnja je predstavljala nebo, božansko mjesto, a stablo je predstavljalo svijet smrtnika.
Naše prirodne šume, pogotovo na kontinentu ali i naši parkovi prirode i nacionalni parkovi mogu se odlično uklopiti i u trenutni svjetski hit filozofskog turizma uz posebno osmišljene ˝filozofske šetnje˝ koje vode filozofi – mentori. Tako u potpunosti možemo pokazati kako je turizam fenomen i isjeljujuća industrija gdje spajamo fitoterapiju, dendroterapiju i filoterapiju. Autor Lou Marinoff svojim svjetskim bestselerom „Platon a ne prozac“ pokazao je kako upotrijebiti filozofske misli, ideje i sustave kako bi se ostvarila ravnoteža u svakodnevnom životu bez sredstava za smirenje i drugih lijekova. Naravno da je potrebna posebna edukacija koja će postići da filozofi –mentori dobiju potrebna znanja i vještine iz upravljanja doživljajem i storytellinga ali i dendroterapije i fitoterapije.
Uključivanje i drugih metoda za produkciju turističkih doživljaja na inovativan i kreativan način iziskuje povezivanje sa kreativnom industrijom a posebno dijelom izvedbenih umjetnosti. Pjesma, ples uz poseban oblik Forum teatra na otvorenom čiji je tvorac brazilski režiser i aktivist Augusto Boal. Ovaj poseban oblik socijalnog teatra proglašenog od strane UNESCO-a i službenim alatom društvene promjene daje priliku za interaktivno uključivanje turista i lokalne zajednice. Izvrstan način da ljubitelji prirode ( i turisti i volonteri i lokalna zajednica) mogu zajedno postati aktivisti i riješavati probleme oko zaštite prirode i povećavati svijest svakog pojedinca da smo svi JEDNO i djeca naše Majke Zemlje koju trebamo voljeti i poštivati.
