Osnovni zahtjev studenata i pobunjenog naroda za raspisivanjem izbora nije ispunjen, ali se u međuvremenu dogodilo nekoliko događaja koji svemu daju novu dinamiku.
Najprije rezolucija Europskog parlamenta, a zatim i izvješće Europske komisije o napretku Srbije, koje je u četvrtak (6. studenoga) uručeno predsjedniku Aleksandru Vučiću, pokazuju zasad novu retoriku i pristup prema srpskom režimu.
To je vjerojatno bio i razlog zašto je tijekom uručenja izvješća predsjednik Srbije, u nazočnosti šefa delegacije EU u Beogradu Andreasa von Beckeratha, cijelo vrijeme uzdisao, kolutao očima i cinično se smješkao dok su iznošeni dijelovi tog oštrog izvješća. Nezadovoljstvo predsjednika Srbije vidjelo se i tijekom njegovih izjava pred von Beckerathom, koje bi se mogle svesti na pasivno-agresivan stav: odlično ste ovo uradili, proučit ćemo pažljivo, ali ovo je gomila gluposti i netočnosti.
Zašto vlast prosvjeduje?
Na domaćem planu režim je pokazao da ne odustaje od ideje organiziranja protu-mitinga koji – čak i uz neskrivene izmišljotine srpske policije o broju prisutnih – i dalje s velikim poteškoćama okupljaju ljude širom Srbije. Podjela dnevnica i tarife već su javna tajna, a isto tako i prisiljavanje zaposlenika u javnim poduzećima da tim skupovima prisustvuju.
Nitko zasad nije ponudio valjan odgovor zašto vlast prosvjeduje, ali je očita namjera da se nekako parira studentskim i građanskim prosvjedima te da se čeka svaka prilika za provokacije kako bi se prosvjedi protiv režima prikazali kao nasilni.
Stupanje u štrajk glađu Dijane Hrke, majke Stefana Hrke, jednoga od poginulih ispod nadstrešnice, dovelo je do nove mobilizacije antirežimskih prosvjeda i u ovom je trenutku novi motiv okupljanja pobunjenih građana.
Opasnost nakon izbora
„Mislim da ćemo skupove na obje strane imati i dalje, ali se sada postavlja pitanje imaju li oni i za jednu i za drugu stranu možda već i stanoviti kontraefekt“, ističe za Deutsche Welle Vladimir Pejić iz agencije za istraživanje javnog mnijenja Faktor plus.
„Ipak sve te skupove vidim u kontekstu nekih narednih izbora, koje možemo očekivati, po mojem mišljenju, negdje do kraja 2026. godine, ali me ne bi iznenadilo da to bude i početkom 2027. godine. Možda pritisak javnosti, točnije svih koji su protiv vlasti, bude toliki da ti izbori budu i ranije. Ne mislim da se vlast toliko boji izbora koliko se boji onoga što slijedi prije izbora, ali još više se pribojava onoga što može uslijediti nakon izbora, odnosno hoće li neka druga strana prihvatiti te izbore kao relevantne“, kaže Pejić.
Nastavak sotonizacije i polarizacije
Vlast ne može računati na preveliko smanjivanje napetosti prosvjeda, ali isto tako mislim da poruke Europskog parlamenta i Europske komisije jasno pokazuju da vlast ne može računati ni na neku pojačanu represiju, ocjenjuje za DW Zoran Stojiljković, profesor Fakulteta političkih znanosti u mirovini i dodaje:
„Mora se ići na neku vrstu relaksacije, ali s obzirom na ovu vrstu podjele i polarizacije to trenutačno izgleda dosta nevjerojatno. Međutim, vlast će sigurno nastojati ući u 2026. s izborima kako bi na taj način pokazala da je, eto, izdržala gotovo cijeli mandat i kako bi nekako smirila situaciju. U međuvremenu će nastaviti s kombinacijom sotonizacije protivnika, poticanjem sukoba unutar protivnika režima i kupovanjem određenog dijela biračkog tijela“, napominje prof. Stojiljković.
Dvojbe studentske liste
Primjetni su i sve prisutniji glasovi da je možda vrijeme da se objave barem neka imena s buduće studentske liste za izbore. Glavni argument protiv toga bio je da se ne želi medijska sotonizacija režimskih medija protiv imena na toj listi, ali Vladimir Pejić smatra „da je to, u trenutku kada su oni postali politički akteri, a ne samo netko tko prosvjeduje, zapravo njihova obveza da se legitimiraju. Ako govorimo o izborima, mislim da je to nužno i zbog njihovih pristaša. Polako prolazi vrijeme ‘protiv’, i dolazi vrijeme u kojem bi trebali biti ‘za’ nekoga. Ne mislim da je razlog oklijevanja strah, već jednostavno dvojba kako oblikovati tu listu da zadovolji što veći broj ljudi“, naglašava naš sugovornik iz agencije Faktor plus.
„Mislim da se prije svega mora raditi na nekom političkom programu“, dodaje Zoran Stojiljković, „i to prvenstveno zbog primjedbi da studenti obuhvaćaju prilično širok ideološki spektar, kako se kaže – od Lompara do Bakića, i da je to teško pomiriti. Nakon toga se mogu otkriti i neka imena kako bi se pokazalo da su to kadrovi s kapacitetom. Ta vrsta inzistiranja na tome da nismo samo protiv, već da će stvari biti drukčije, vrlo je važna“, također upozorava Stojiljković za DW.
Različiti kriteriji za oporbu
Situacija oko djelovanja tradicionalne oporbe trenutačno nosi previše nepoznanica. Velik je pritisak da oporba praktično odustane od izbora u korist studentske liste, ali se to najvjerojatnije neće dogoditi.
„Oporba jest griješila u prošlosti“, primjećuje Vladimir Pejić, „ali mislim da su prema njima bili nepravedni i njihovi birači. Ono što su glorificirali kod studenata, kod oporbe su promatrali kao slabost – ako šetaju, onda troše energiju ljudi, ako stoje, onda je stajanje uzaludno, ako su malo agresivniji, onda kažu da se ne može nasiljem rušiti vlast. Ona ipak mora postojati. Nitko njima ne bi trebao dekretom dodjeljivati postotke i slično, ali mislim da nije realno da se oporba pomiri s tim da ih netko ukloni iz političkog života“, ocjenjuje Pejić za DW.
Složeni vanjski utjecaji
Kada je riječ o utjecaju Europske unije na politička zbivanja u Srbiji, osobito nakon oštrijih tonova koji odande dolaze, Vladimir Pejić skreće pozornost na činjenicu „da je geopolitička situacija sada nešto složenija“:
„Imamo sada više čimbenika. Tu su Rusija, Kina, aktualna vlast u Americi, pa bivša vlast u Americi koja još uvijek ima određen utjecaj. Tu je zatim Europa, Velika Britanija koja ima značajnu ulogu. Puno je čimbenika koji opet imaju međusobno suprotstavljene interese. Stoga se s jedne strane mora čuti glas EU, ali s druge strane – ni EU više nije tako jedinstvena. Tako da utjecaja ima, ali dosta toga ovisi i o drugim čimbenicima koje sam naveo“, zaključuje Pejić za DW.
