Brojni stanovnici Banije već treću zimu u kontejnerima čekaju obnovu srušenih kuća, konstrukcijska obnova i zamjenska gradnja idu sporo, objekti se uglavnom obnavljaju zahvaljujući donacijama, iako je država osigurala novac, a nadu im bude mogućnosti eko proizvodnje.
Uoči godišnjice razornog potresa. koji je 29. prosinca 2020. godine pogodio Sisačko-moslavačku županiju sa epicentrom u okolici Petrinje, i dalje je primjetno da obnova kuća sa crvenim i žutim naljepnicama nije previše odmakla, a stanovnicima uz zamršenu proceduru i borbu s birokratskim vjetrenjačama svakodnevnicu otežavaju stari problemi, od loše infrastrukture do zamućene vode.
Većina objekata obnovljena zahvaljujući donacijama, a ne državi
Primjerice, kuća u Majskim Poljanama "mijenja crvene i žute naljepnice kao sunčan dan" dok neki ljudi ne mogu dobiti rješenje za gradnju jer nisu imali elaborat za rušenje.
Kuće sa zelenim naljepnicama su popravljene, ali kad je riječ o obnovi kuća sa žutom i crvenom naljepnicom, koje zahtijevaju konstrukcijsku obnovu ili zamjensku gradnju, stvari idu loše i tek su poneki imali sreće limene kontejnere zamijeniti čvrstim objektima.
"Većina tih objekata obnovljena je zahvaljujući donacijama, a ne državi", rekla je Hini humanitarna aktivistkinja i dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić tijekom obilaska sela po kojima je razmještena većina od 700 kontejnera na glinskom području.
Ističe pritom da je na području Gline iz donacija kupljeno ili sagrađeno 45 objekata, dok je država u čitavoj županiji dosad napravila šest kuća od kojih je samo jedna na području Gline.
Jedna baka živi u improviziranom kontejneru pa joj je unuk pomogao napraviti kupaonicu, loži peć na drva. ali kad vatra ustukne smrzava se. Druga je u kontejneru smršavila 25 kilograma i kaže da ne može tu živjeti, ali nema drugog izlaza.
"Gunja je izgrađena za godinu dana i tek se potom radilo papire, mogli smo i mi tako napraviti. Idemo izgraditi kuće najbrže što možemo i ljudima od kojih je većina u starijoj dobi omogućiti da starost dočekaju u kućama, a ne da umru u kontejnerima", rekla je glinska dogradonačelnica.
U Majskim Poljanama dvoje djece živi u drvenoj kućici koja je puna miševa, kao i u Majskom Trtniku, gdje četvoro djece živi u drvenoj kamp kući.
Inflacija: Drvena kuća prije dvije godine stajala 85.000 kuna, sada 259.000
"Želimo li da svi isele ili umru", pita Bakšić Mitić, uz zaključak da će stari umrijeti, a mladi koji su mogli već su odselili.
"Jednostavno ljudi nemaju vremena čekati, obitelji koji imaju po troje, četvoro djece ne mogu biti u kontejnerima, neka su to i dva kontejnera, ali to jednostavno nisu uvjeti za život", kaže.
Prepreke u obnovi obiteljskih kuća su mnogobrojne, od komplicirane papirologije i postupka prijave do nedostatka radne snage, rasta cijena građevinskog materijala i imovinsko-pravnih odnosa.
Resorni ministar Ivan Paladina pozvao je stanovništvo da umjesto u organiziranu obnovu krenu u jednostavniju samoobnovu, uz unaprijed plaćene troškove.
Razmjere porasta troškova zbog inflacije pokazuje primjer drvene kuće od 35 kvadrata, koja je prije manje od dvije godine s namještajem stajala 85.000 kuna, a sad bez namještaja stoji najmanje 259.000 kuna.
Uz to, na području Banije jako je malo legaliziranih kuća, što također otežava obnovu.
Voda je veliki problem za stanovništvo po selima jer su bunari zamućeni ili skroz presušili pa ljude opskrbljuju vodom iz cisterna vatrogasci. Prepreka obnovi nije novac jer ga je osigurala država, a Bakšić Mitić ističe da država na području Gline ima u vlasništvu preko 400 stanova i kuća, od kojih najmanje stotinu nije useljeno.
U Glini se iz europskih fondova za stambeno zbrinjavanje grade nove četiri zgrade koje bi do ožujka trebale biti useljive. Na početku je rečeno da će se u Glini graditi 243 stana za stradale, no gradi se 109 zbog poskupljenja građevinskog materijala.
Svaka kuća ima svoju priču, kontejner također
U kontejnerskom naselju u Glini na bolji smještaj čeka Dragica Mađarac, kojoj su sin i snaha u razmaku godine dana umrli od moždanog udara. Kaže da nitko ne zaslužuje umrijeti u kontejneru.
Ona je do potresa čuvala ženu u kući koja je dobila crvenu naljepnicu, nakon toga nije imala gdje pa je dobila osobnu iskaznicu za kontejner. Ima tumor oka i čeka je operacija.
"Imala sam već dvije operacije, boli me od plača i svega. Ako se nakon operacije probudim borit ću se da dobijem neki stančić, a ako ne, neće mi ni trebati".
Bez obzira na situaciju, ne napušta je smisao za humor. Kontejner veličine 18 kvadrata kondenzira puno vlage. "Ja kažem imamo tri u jedan - kuhinja, kupaona i dnevni boravak".
U naselju, koje čine geometrijski pravilno raspoređeni bijeli kontejneri postavljeni na sivkastu šljunčanu podlogu, je otužno, ali ih obiđu dobri ljudi i puno im znači lijepa riječ. Sad se tamo radi razbijanja monotonije postavljaju dekorativna drva i sadnice.
Rajko Vujaklija, koji u kontejnerskom naselju živi devet mjeseci, tijekom razgovora čekao je poštara i pomoć od 800 kuna. Prije potresa bio je u udomiteljstvu u Sisku i kaže da se nada boljem.
Milorad Mehandžija, koji je u Majskim Poljanama dvije godine živio u uredskom kontejneru bez sanitarnog čvora, nedavno je slomio nogu pa ga je u svoj kontejner s WC-om u Glini primio prijatelj Dušan Čupović.
"Meni ne smeta, on je na jednom krevetu, ja na drugome i nema problema", rekao je Čupović, dodavši da u uredskom kontejneru nema vode dok ovako "ima sve".
Kuću joj neće rušiti, neće je obnavljati, nema pravo na obnovu
Na putu u Majske Poljane, dokud je nakon potresa asfaltirana cesta, dogradonačelnica pokazuje kuće koje se obnavljaju iz donacija i prima telefonske pozive. "Ovako je svaki dan, pozivi se često odnose na probleme s vodom, ispadanje osigurača ili prokišnjavanje".
U Majskim Poljanama je Stana Bjelajac, baka s dvije unučice i snahom, kojoj su nakon dvije godine na kući bez prozora izloženoj kiši promijenili naljepnice iz crvene u žutu.
Očajna je jer joj kuća administracijski ne postoji s obzirom na to da su je izbrisali geodeti, u međuvremenu je promijenjena naljepnica u žutu pa bi sad trebala platiti da se kuću opet ucrta.
"Neće je rušiti, neće je obnavljati, nemam pravo na obnovu jer beogradski Fond za djecu i mlade donira gradnju kuće u dvorištu". Predala je zahtjev da joj se barem "na papiru" vrati kuća iako nema pravo na žalbu.
Postpotresno stanje na Baniji mnogi opisuju kao "jad i bijedu", no ima i pozitivnih primjera.
Bračni par Zora i Milan Bjelan doselio je u kuću od 35 četvornih metara, koja je donacijom podignuta na mjestu bivše kuće i sastoji se od dnevnog boravka, kuhinje, spavaće sobe i kupaone.
"Tu smo već više od godinu dana, može se naložiti vatrica i toplo je, imamo perilicu i dobili smo pet metara drva, sada je puno bolje", kaže Zora.
No, najgore za starce je što nemaju javni prijevoz do Gline "kako bi kupili brašno ili ako si željan jogurta", a više ne voze ni pokretne trgovine. Snalazimo se, ako tko ide putem dočekaš ga, poveze me pa onda kupim, priča.
Dnevni obrok dobivaju u sklopu podjele oko 800 obroka glinskom stanovništvu koju financira država.
Odlični uvjeti za pčelarstvo, na razminiranom području za ekološku proizvodnju
Bakšić Mitić, koja je u gradsku vlast ušla kao nezavisna vijećnica iz redova srpske manjine, smatra da bi država ili županija trebali sufinancirati pokretne trgovine barem jednom tjedno kako bi ljudi mogli kupiti osnovne potrepštine.
Najviše na tom području su napravile baptističke crkve iz Varaždina i udruga Hrvata iz Švicarske, koji su izgradili pet drvenih kuća.
Država gradi 13 zamjenskih kuća, a zapravo 11 jer za dvije kuće rade temelje, a donatori dižu kuće.
Fond iz Beograda na području Gline gradi pet zamjenskih kuća, među njima i kuću obitelji Tomić, koja je nakon rata doselila iz Bosanske Posavine.
Dario Tomić kaže da bi bez donacije bio na administrativnom čekanju. Njegov otac, koji je kao hrvatski branitelj dobio kuću, i brat poginuli su u potresu 29. prosinca 2020. Prije potresa on i sestra živjeli su u Glini, gdje su kupili kuće i zasnovali obitelji, a na imanju se bavi pčelarstvom i namjerava se vratiti.
Odlični su uvjeti za pčelarstvo, kaže Tomić koji radi bagremov, cvjetni i kestenov med. "Divimo se pčelama, one su oportunisti jer idu tamo gdje doslovno curi nektar i rentabilne jer ne idu na oskudne izvore".
Naravno da ima nade za ovo područje, kaže dok pokazuje imanje. Ali puno toga nedostaje, a potres je samo pokazao prave slabosti infrastrukture.
"Ovaj kraj, za koji godinama imam osjećaj da je zapušten, ima i prednosti kao što su čista priroda i ekološka proizvodnja. Gdje ćete naći bolju zemlju, razminirali smo veliko područje, što je garancija da ljudska noga tu nije kročila 30 godina".
Smatra da tko hoće može ostvariti dobre rezultate. Mehanizaciju je uspio obnoviti kroz europsku mjeru 521 za obnovu od potresa. Napominje kako mu se čini da je jedini poljoprivrednik koji je uspio iskoristiti tu mjeru, što je strašno jer treba samo napisati projekt.
Glina: Obnova javnih objekata ide dobro, no nema javnog prijevoza
Dogradonačelnica pak kaže da je bilo interesa ali nitko drugi nije prošao jer 90 posto njih nema legalizirane objekte pa ne mogu prikupiti dokumente.
Uz to, ljudi ne mogu doći do liječnika u Glini niti po lijekove, a kamoli da će naći nekoga tko će im pisati projekt. To su stvari koje netko tko sjedi u Zagrebu ne razumije, objašnjava.
Glinsko područje obuhvaća 543 četvorna kilometra; u selima sa srpskim stanovništvom nema javne rasvjete, a javnog prijevoza nema na cijelom području, koje je još uvijek slabo pokriveno internetskim signalom. Po zadnjem popisu tamo živi 7100 ljudi, a prije ih je bilo 9600. Posla ima - radi se u drvnom centru, kaznionici, privatnim pilanama i tvornici dječje hrane HiPP.
Ova zemlja nije tretirana pesticidima i Bogom je dana za eko proizvodnju, za uzgoj borovnica i šljiva, ali bez infrastrukture se ne može, poručuje dogradonačelnica.
Obnova javnih objekata iz Fonda solidarnosti ide dobro, a Glina je povukla sva moguća sredstva. Obnavljaju se javna uprava, srednja škola, dom zdravlja i dom za starije i nemoćne osobe.
Na području Petrinje, koja je od zadnjeg popisa izgubila 5000 stanovnika također je u kontejnerskim naseljima i u kontejnerima uz kuće veliki broj stradalnika. Trenutno ih je na području čitavog grada oko 1600 te 212 u tri kontejnerska naselja.
Gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes (HDZ) smatra da obnova od potresa ima puno širi kontekst od obnove obiteljskih kuća, koje jesu prioritet i čija je obnova u nadležnosti države.
Gradonačelnica Petrinje: Očekujemo brži tempo izgradnje zamjenskih kuća
Obnova "zelenih" kuća ide prihvatljivim tempom, ali tamo gdje je potrebna konstrukcijska obnova ili izgradnja zamjenskih kuća ne možemo biti zadovoljni, kaže gradonačelnica.
No, država je, napominje, osigurala sredstava za obnovu te za sljedeću godinu povećala sredstva.
"Nitko nije očekivao niti je obećano da će obnova biti gotova u godinu ili dvije, ali svakako očekujemo brži tempo, pogotovo u segmentu izgradnje zamjenskih kuća", rekla je.
Veliki dio ugovora je u tijeku, a nada se da će u budućim raspisivanjima posao dobiti kvalitetnije tvrtke koje će ga realizirati u ugovorenim rokovima, za razliku od dosadašnjih iskustava.
Komes se nada da će samoobnova ubrzati obnovu jer će fizička osoba usprkos nedostatku radne snage brže doći do izvođača od države, koja mora zadovoljiti tržište i sve propise.
Grad je preuzeo konstrukcijsku obnovu zgrada javne namjene kroz Fond solidarnosti, koja ide svojim ritmom, te obnovu centra grada gdje su razrušene privatne kuće, mahom u statusu pojedinačnog zaštićenog kulturnog dobra.
Obnova gradske jezgre, koja je sad ograđena željeznim ogradama, još nije krenula, a gradonačelnica ističe da se trenutno završavaju glavni projekti.
Očekuje početkom sljedeće godine postavljanje skela i radove na prvoj od 26 zgrada u gradskoj jezgri, a potom i ostale jer su ugovori s projektantima sklopljeni približno u isto vrijeme. Posao je kompleksan jer će se graditi replike zgrada, ali puno čvršće.
Kaže također da su njihovi sugrađani imali mogućnost smještaja u čvrste objekte, a raspisivani su i pozivi vlasnicima neoštećenih objekata kako bi ih na trošak države iznajmili stradalnicima. Našli su 15 kuća, ali se zasad prijavila samo jedna korisnica kontejnerskog naselja.
