Njemačka vladajuća koalicija koja se nedavno raspala ne može se pohvaliti mnogim uspjesima. Ipak, mnogi se slažu u jednom: Njemačka je, uprkos zabrani uvoza ruskog plina, uspjela izbjeći nestašice, pronaći nove dobavljače i u kratkom vremenu izgraditi infrastrukturu za ukapljeni plin (LNG).
Kada je u Njemačkoj zabranjen uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Rusije zbog rata koji je Moskva pokrenula protiv Ukrajine, nijedan brod s ruskim LNG-om nije smio pristati na njemačke terminale. No list Financial Times izvještava da je imao uvid u dokument njemačkog Ministarstva gospodarstva od 6. studenoga koji je, navodno, poslan operaterima njemačkih LNG terminala na Sjevernom moru. Njime se zabranjuje prihvat isporuka plina iz Rusije. A agencija Reuters je 14. studenoga objavila da je „savezna vlada zaustavila industrijske krugove u iskrcavanju ruskog LNG-a u Brunsbüttelu", piše Deutsche Welle.
Činjenica da je Ministarstvo tek ovog mjeseca zabranilo iskrcavanja ruskog LNG-a u Njemačkoj otvara pitanje: je li se to do sada događalo unatoč sankcijama? No postavlja se i pitanje: postoji li ovakva uputa uopće? Ministarstvo tvrdi da ne postoji. Na upit Deutsche Wellea (DW), glasnogovornik je odgovorio: „O navodnim dokumentima koji su dospjeli u javnost, kao i obično, ne možemo davati komentare."
Ni Savezna mrežna agencija, koja je odgovorna za njemačku plinsku mrežu, ne želi komentirati ove navode. Njihova glasnogovornica Nadia Affani izjavila je da „ne može dati informacije o mogućim nalozima Ministarstva upućenim operateru terminala (DET)".
Njemačkim LNG terminalima na obali Sjevernog mora – ključnima za iskrcavanje ukapljenog plina – upravlja tvrtka Deutsche Energy Terminal (DET). Ona vodi četiri terminala: u Brunsbüttelu, Wilhelmshavenu I i II, te u Stadeu. Na pitanje DW-a jesu li primili gore navedeni nalog, DET je odgovorio: „Iz pravnih razloga ne možemo davati informacije o ugovorima s trećim stranama.“
Iz pravnih razloga? Savezno Ministarstvo i državne firme ne smiju ili ne mogu dati informacije? To je neshvatljivo. Jer, prema vlastitim navodima, DET je „savezna njemačka tvrtka odgovorna za upravljanje terminalima, preko kojih se ukapljeni plin doprema brodovima". Takvo uskraćivanje informacija je zbunjujuće – i potiče špekulacije.
Ako LNG iz Rusije prolazi kroz njemačku mrežu, morao je biti naručen i kupljen. Jedna od mogućih kompanija, koja bi u to mogla biti uključena, je SEFE Energy GmbH (bivši Wingas) sa sjedištem u Kasselu – to je također njemačka savezna tvrtka. Ona ima zamršenu prošlost: osnovana 1993. kao njemačko-ruska zajednička kompanija, 2015. prodana je ruskom Gazpromu, ali je nakon invazije Rusije na Ukrajinu 2022. nacionalizirana. Njemačka je sada jedini vlasnik SEFE-a.
Ako bi neka tvrtka u Njemačkoj mogla naručiti uvoz ruskog ukapljenog plina, najvjerojatnije bi to bio SEFE. Međutim, trenutno nema dokaza da je SEFE naručio ruski LNG iz Rusije. Ova kompanija nije odgovorila na upit DW-a o tome.
Jedno od mogućih objašnjenja i scenarija za dopis Ministarstva gospodarstva, ako on zaista postoji, mogao bi biti tranzit ruskog LNG-a unutar EU-a. Ruski LNG je možda istovaren u Njemačkoj i proslijeđen drugim europskim zemljama poput Belgije, Španjolske i Francuske koje, kako ukazuje Financial Times, imaju dugoročne govore s Rusijom i još uvijek od nje kupuju plin. Glasnogovornica Savezne mrežne agencije Affani nije mogla isključiti mogućnost tranzita kroz njemačku mrežu, jer je "zamislivo da ruske molekule plina dolaze ili prolaze odnosno imaju tranzit kroz Njemačku”. No, ovu tvrdnju ona ne može potvrditi.
„Savezna mrežna agencija ne evidentira kupuju li njemački uvoznici direktno ruske količine LNG-a. Isto tako, Savezna mrežna agencija ne prikuplja podatke o uvozu iz susjednih zemalja.“
No Ministarstvo gospodarstva u ovom pogledu jasno navodi: „Načelno je točno da Njemačka ne uvozi ruski plin, a za Ministarstvo je također jasno da se to ne smije događati preko njemačkih LNG terminala.“
Kako bi se po ovom pitanju postigla određena transparentnost, možda bi se nešto moglo saznati u Bruxellesu. Tim povodom smo poslali upit u Berlin, jer je tamo sjedište organizacije Zukunft Gas e.V., koja lobira za njemačku plinsku industriju pri EU-u.
Njihov glasnogovornik Charlie Grüneberg citirao je belgijski think-tank Bruegel. i naveo podatke prema kojima je u listopadu udio ruskog LNG-a u ukupnim količinama LNG-a uvezenim u Europsku uniju iznosio otprilike 16%.
Grüneberg je potom ukazao na 14. paket sankcija protiv Rusije, oko kojeg se Unija usaglasila 24. srpnja 2024. godine: „Ovaj paket uključuje i nova ograničenja za ruski LNG. Zabranjuje se pretovar ruskog LNG-a u europskim lukama za daljnji transport ka trećim zemljama, koje nisu članice EU-a.“ Ovaj paket sankcija mora biti proveden do kraja ožujka 2025. godine. Time će Rusiji svakako biti zatvorena mogućnost da svoj LNG iskrcava u europskim ili njemačkim terminalima.
A što je s mogućim iskrcavanjem ruskog LNG-a u Njemačkoj i njegovim transportom u druge članice EU-a? Charlie Grüneberg na to samo sliježe ramenima: „Ne postoje opće sankcije Europske unije protiv ruskog plina koje vrijede za sve."
Iako ne možemo sa sigurnošću reći je li ruski plin iskrcavan u njemačkim lukama, jedno je sigurno: sa sankcijama protiv korištenja ruskog plina na razini EU-a, koje bi se odnosile na sve zemlje, situacija bi bila jasnija, a s njemačke strane vjerojatno transparentnija. Tada uskraćivanje informacija u Njemačkoj ne bi izazivalo nagađanja i špekulacije.
