U životinjskom carstvu veliki mozak općenito se povezuje s većom inteligencijom. Nova studija znanstvenika iz Francuske, međutim, pokazuje da to zapravo nije točno kada su psi u pitanju.
Istraživači sa Sveučilišta Montpellier analizirali su više od 170 pasmina pasa, uspoređujući njihovu veličinu mozga s veličinom tijela kako bi izmjerili koje pasmine imaju relativno velik, a koje relativno mali mozak u odnosu na svoje tijelo.
Otkrili su da pasmine s manjim mozgom najbolje reagiraju na obuku i imaju dobro kratkoročno pamćenje - dvije osobine koje se kod pasa smatraju "inteligencijom".
S druge strane, pasmine s relativno većim mozgom pokazivale su veći strah, agresiju, nestalno ponašanje i tjeskobu zbog odvajanja - osobine povezane s nižom inteligencijom.
Dakle, ako imate velikog psa poput retrivera, rotvajlera ili sibirskog haskija, on vjerojatno ima manji mozak (u odnosu na svoje tijelo) od drugih pasmina, ali je ipak pametniji od ostalih.
Ali ako imate manjeg psa kojeg možete staviti u torbu, on vjerojatno ima veći mozak (u odnosu na tijelo), ali nižu inteligenciju.
Iako se nova otkrića mogu činiti kontraintuitivnim, znanstvenici objašnjavaju da je prekomjerno razmnožavanje pasa promijenilo "prirodni" izgled psećeg mozga.
Novo istraživanje je vodila Anna Balkarsel, biologinja i paleontologinja sa Sveučilišta u Montpellieru, a objavljeno je u časopisu "Biology Letters".
“Psi pokazuju različite obrasce ponašanja, funkcije i kognitivne sposobnosti koje mogu nadmašiti primate (osim ljudi)”, napisali su Balkarsel i njezine kolege u svom radu, prenosi Danas.rs.
"Naši rezultati pokazuju da složene vještine i kooperativno ponašanje - obilježja socijalne kognicije - ne predviđaju veću [veličinu mozga] kod pasa", navodi se.
Istraživači su izmjerili lubanje 1682 lubanje odraslih pasa - ukupno 172 različite pasmine.
Prikupili su podatke za "relativni intrakranijski volumen" (REV), što je jednostavno veličina mozga u odnosu na veličinu tijela.
Istraživači objašnjavaju: "'REV je veći kod pasa koji pokazuju više straha i agresije, te traže više pažnje, a niži kod onih pasmina pasa koje je lakše dresirati.'
Psi su iznimka u odnosu na druge životinje, kod kojih je pravilo da veći mozak znači i veću inteligenciju, vjerojatno zato što su ih ljudi intenzivno uzgajali tijekom stoljeća, dramatično iskrivljujući njihove fizičke atribute.
Pojam “pasmina” nije prirodan – stvorio ga je čovjek kada su krajem 19. stoljeća počeli intenzivno uzgajati pse.
Od tada se psi selektivno uzgajaju kako bi se istaknule određene osobine, što je dovelo do stvaranja tzv rase, koje se međusobno razlikuju.
Zanimljivo je da psi imaju veličinu mozga koja je u prosjeku 20 posto manja od mozga njihovog najbližeg divljeg rođaka, sivog vuka (Canis lupus).
Bilo da se radi o traženju hrane, izbjegavanju predatora ili pronalaženju partnera, psi se moraju nositi s manje kognitivnih zahtjeva u usporedbi s njihovim bliskim rođacima u divljini.
Zbog tog smanjenja potrebe za snagom mozga, mozgovi pripitomljenih pasa postupno su se smanjivali, prema ovoj teoriji.
Među najinteligentnijim psima su: rotvajleri, sibirski haskiji, veliki pirineji, retriveri i europski mastifi.
Azijski špic, pudl, nordijski špic, pomeranac, čivava, jorkširski terijer, ši cu i mops spadaju među manje inteligentne pasmine pasa.
