Sporazum još ne znači kraj sukoba, već otvara 60-dnevno razdoblje pregovora u kojima se očekuje da će strane pokušati postići trajniji dogovor. Time je sukob doveden u diplomatsku fazu, ali sporazum ostaje krhak i ovisan o stvarnoj provedbi.
Što kaže OECD?
Između ostalog, memorandum predviđa obnovu plovidbe kroz Hormuški tjesnac, jednu od ključnih prometnih ruta za globalnu trgovinu naftom, ukapljenim prirodnim plinom, gnojivima, industrijskim sirovinama i drugim kritičnim inputima. Sporazum je važan za financijska tržišta prvenstveno jer smanjuje rizik dugoročnih poremećaja u opskrbi energijom, a cijene nafte već su pale od objave sporazuma.
OECD je nedavno objavio izvješće s ekonomskim prognozama za 2026. i 2027. godinu, u kojem je predstavio dva moguća scenarija razvoja globalnog gospodarstva zbog velike neizvjesnosti. Prvi je scenarij privremenih ili kratkotrajnih poremećaja na Bliskom istoku, što se čini vjerojatnijim s obzirom na trenutne događaje. U ovom scenariju, OECD očekuje usporavanje globalnog gospodarskog rasta s 3,4 posto u 2025. na 2,8 posto u 2026., prije nego što se oporavi na 3,1 posto u 2027. Drugi je scenarij dugotrajnih poremećaja, u kojem bi se problemi s proizvodnjom i izvozom energije iz zemalja Perzijskog zaljeva nastavili i u 2027. U ovom slučaju, globalni rast mogao bi pasti na 2,1 posto u 2026. i 1,8 posto u 2027.
U scenariju kratkoročnih poremećaja, OECD pretpostavlja da će se proizvodnja energije i trgovinski tokovi u gospodarstvima Perzijskog zaljeva postupno početi vraćati na razine prije sukoba od trećeg tromjesečja 2026. nadalje. Očekuje se da će cijene energije dosegnuti vrhunac sredinom 2026., a zatim će postupno padati. Inflacija bi stoga ove godine ostala povišena, a inflacijski pritisci postupno bi se smanjivali 2027. godine.
Hormuški tjesnac
Međutim, ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca samo po sebi ne znači trenutni povratak u normalu. Sigurne plovidbe i prometne rute morat će se postupno ponovno uspostaviti, a lanci opskrbe trebat će vremena da se vrate u normalu. Osim toga, mnoge su zemlje potrošile strateške energetske rezerve tijekom krize, pa će se dio buduće ponude također posvetiti njihovom obnavljanju. Međunarodna agencija za energiju (IEA) u izvješću iz lipnja procijenila je da bi, ako se sporazum održi i izvoz iz regije Perzijskog zaljeva postupno normalizira, globalna ponuda nafte mogla porasti i premašiti potražnju 2027. godine. Takav višak ponude omogućio bi zemljama da postupno nadopune iscrpljene zalihe i izgrade dodatne sigurnosne rezerve.
Središnje banke također su reagirale na povećanu inflaciju. Europska središnja banka podigla je svoje ključne kamatne stope za 0,25 postotnih bodova u lipnju, a Japanska središnja banka također je podigla svoju kamatnu stopu za isti iznos. Cilj takvih mjera je ograničiti rizik od trajnijih inflacijskih pritisaka, ali pretjerano restriktivna monetarna politika može dodatno usporiti gospodarski rast. Možemo zaključiti da memorandum između SAD-a i Irana predstavlja važan signal za financijska tržišta da se geopolitički rizici smanjuju, ali ne znači trenutni povratak normalnim uvjetima. Ključno je da sporazum smanjuje rizik dugoročnih poremećaja u opskrbi energijom, što može ublažiti pritisak na cijene nafte i inflaciju.
