„Premještanje pogona u inozemstvo je već počelo. A kad velike tvrtke sele pogon, onda i male tvrtke i liferanti trpe štetu ili zatvaraju vrata. Ovo je proglašenje bankrota za gospodarski prostor Njemačke“, sažima predsjednik Udruge njemačke vele- i vanjske trgovine i uslužnih djelatnosti (BGA), Dirk Jandura za agenciju Reuters. Nikakvu budućnost u Njemačkoj prije svega ne vide energetski intenzivni industrijski sektori, ali koji su i pojam za njemačku industriju: kemijska, metaloprerađivačka, ali i strojogradnja.
„Troškovi su ovdje jednostavno previsoki", smatra Jandura, piše Deutsche Welle.
I predsjednica Udruge obiteljskih tvrtki Marie-Christine Ostermann je sita ovakve gospodarske politike: „Ako se nakon izbora odmah ne promjene gospodarski okviri, još više tvrtki će otići u inozemstvo“. Ona osobno je na čelu uslužne tvrtke u opskrbi bolnica koju je osnovao još njezin djed, ali prije svega ističe probleme tvrtki u prerađivačkoj industriji i tamo gdje je potrebna, u Njemačkoj preskupa energija za proizvodnju. A zatim su tu i troškovi i mnoštvo propisa, a nestanak radnih mjesta i manje plaće će neminovno voditi i lošijim rezultatima u tvrtkama koje su ovisne o potrošnji.
Kako do rasta, kad se sve manje ulaže?
Za predsjednika Njemačke industrijske i trgovačke komore (DIHT) Petera Adriana je ova zemlja došla do trenutka krize čitave privredne strukture. „Ovdašnje tvrtke su posljednjih godina morale pretrpjeti previše novih opterećenja i državnih intervencija“, smatra predsjednik Komore. „Utoliko je i njihovo povjerenje u gospodarski prostor Njemačke na samom dnu.“ To se najbolje vidi po ulaganjima tvrtki u ovoj zemlji: pandemija je već odavno prošla, ali ulaganja su i u ovoj godini još uvijek bila 6% ispod razine prije korone – a trend su još manje investicije.
Prema anketi koju je provela Komora među svojim članovima, trećina tvrtki planira smanjiti svoja ulaganja. „To nisu dobre perspektive za gospodarski rast“, upozorava Adrian. Jer nije država, nego gospodarstvo koje prije svega pokreće gotovo 90% ulaganja. Njemačka je već sad na samom dnu po gospodarskom rastu u Europi, a s nula posto rasta u 2025. računa i DIHT – već treću godinu za redom. „To je razdoblje sušnih godina u gospodarstvu kakvo se još nije vidjelo u Saveznoj Republici Njemačkoj“, smatra Adrian. On je uvjeren kako jedino drugačija gospodarska politika Berlina može ovu zemlju opet vratiti stopama rasta.
Infrastruktura iz prošlosti
Gospodarska politika države je prije svega presudna za infrastrukturu, tako da i udruga IT sektora, Bitkom, vapi za drugačijom politikom i ciljanim mjerama kako bi se potakla ulaganja i zadržale tvrtke u ovoj zemlji. Predsjednik te udruge Ralf Wintergerst upozorava kako su i oni pogođeni cijenom električne energije – računalni centri troše mnogo struje, ali su problem i stručnjaci i „papirnati mentalitet“ ove države: još uvijek ne postoji mogućnost da pravne osobe posjeduju digitalni identitet. A i čitava digitalna infrastruktura u ovoj zemlji treba ozbiljnih investicija kako bi uopće držala korak za već mnogo zemalja u Europi koje su otišle mnogo dalje.
Predsjednik udruge veletrgovine podsjeća i na drugu, osobito prometnu infrastrukturu. Dok traju rasprave o alternativnim oblicima mobilnosti, prometnice propadaju i prepune su gradilišta i zastoja koji tako nastaju. A pored toga je tu i jadno stanje mostova u Njemačkoj na kojima se „svaki vozač kamiona osjeća nelagodno“ kad preko njih mora prijeći, upozorava Jandura. „Naša infrastruktura nije infrastruktura budućnosti, nego infrastruktura iz prošlosti.“
