Problem je što između Hrvatske i Crne Gore danas postoji još ponešto: Morinj, nestali, imovina bokeljskih Hrvata, kotorski bazen, školski brod Jadran i famozna Rezolucija o Jasenovcu, nakon koje su bilateralni odnosi ozbiljno zahladnjeli.
U takvom trenutku hrvatski nastupi u Herceg Novom djeluju gotovo izvan vremena i prostora. Nadrealno nešto. Ne zato što klape ne bi trebale pjevati u Crnoj Gori. Kultura može povezivati ljude onda kada politika zapinje. Ali kultura ne postoji u vakuumu, osobito ne u Boki kotorskoj, prostoru na kojem su povijest, nacionalni identitet, imovina i ratna sjećanja i dalje živa politička pitanja. Prostor u kojem Hrvati trpe grozomoran nalet prosrpskih političkih vjetrova.
Hrvatska od Podgorice već godinama traži rješavanje konkretnih problema: obeštećenje bivših zatočenika logora Morinj, nastavak potrage za nestalima, procesuiranje ratnih zločina, rješavanje imovinskih zahtjeva hrvatskih obitelji, promjenu spornog imena bazena u Kotoru i rješenje spora oko školskog broda Jadran. Onda je 2024. stigla i Rezolucija o Jasenovcu, pa je još crnogorska strana bezobrazno otvorila i pitanje granice na koju su ne tako davno slali tenkove.
Nije problem u osudi zločina ustaškog režima. Problem je bio politički kontekst u kojem je crnogorski parlament otvorio hrvatsku povijesnu temu neposredno nakon međunarodne rezolucije o Srebrenici. Zagreb je taj potez očekivano ocijenio kao političku instrumentalizaciju povijesti i udar na dobrosusjedske odnose, jer sama rezoluciju nikakvu dobronamjernu svrhu imala nije, niti je riješila bilo kakav problem. Hrvatska je nakon toga trojicu visokih crnogorskih političara proglasila nepoželjnima. Dakle, teško je govoriti o idiličnim odnosima.
I upravo zato festivalska slika djeluje neobično: država pregovara o ratnim zločinima, odštetama, vlasništvu i nestalima, dok kulturna scena proizvodi sliku gotovo potpune normalnosti. Nitko razuman neće tražiti da tenor vodi vanjsku politiku, da bas vraća Jadran ili da bariton mijenja ime bazena u Kotoru. Ali legitimno je pitati postoji li u Hrvatskoj svijest da i kulturno gostovanje ima politički kontekst i okvir stvarnosti.
Crna Gora želi u Europsku uniju, a Hrvatska jasno poručuje da prije zatvaranja tog procesa želi riješiti otvorena bilateralna pitanja. U tom trenutku pjesma ne smije postati kulisa za naivne, kulisa iza koje se problemi više ne vide. Jer pomirenje nije kada se račun zaboravi. Pomirenje je kada se račun - podmiri.
Klape u Herceg Novom možda će zvučati savršeno. Ali između tenora, baritona i basova ostat će još jedan glas. Glas otvorenih računa.
