Prema općoj dozvoli Ureda za kontrolu strane imovine (OFAC) pri američkom ministarstvu financija, ugovor o kupoprodaji može biti sklopljen do 17. siječnja 2026. godine.
Produljenje roka odnosi se samo na transakcije čija je provedba “izričito uvjetovana” pribavljanjem zasebne dozvole Ureda za kontrolu strane imovine, stoji u dozvoli.
Krajem listopada američko ministarstvo financija uvelo je sankcije Lukoilu i Rosneftu, uz obrazloženje da želi ograničiti ruske proračunske kapacitete za financiranje rata u Ukrajini.
Nekoliko dana kasnije Lukoil je objavio da namjerava prodati inozemnu imovinu, potvrdivši da je prihvatio ponudu švicarskog multinacionalnog trgovca sirovinama Gunvora.
Početkom studenog Gunvor je povukao ponudu budući da je Washington signalizirao da mu ne namjerava izdati dozvolu za poslovanje.
Sredinom prošlog mjeseca američko ministarstvo financija produljilo je preko Ureda za kontrolu strane imovine rok za zaključivanje ugovora o prodaji Lukoilove imovine do 13. prosinca.
Lukoilov međunarodni ogranak sa sjedištem u Beču vlasnik je rafinerija u Bugarskoj, Rumunjskoj i Nizozemskoj, udjela u naftnim poljima u Kazahstanu, Uzbekistanu, Iraku, Meksiku, Gani, Egiptu i Nigeriji te mreže benzinskih postaja u 20 zemalja, uključujući i Hrvatsku i SAD.
Vrijednost međunarodne imovine ruskog naftnog diva procjenjuje se na oko 22 milijarde dolara, prenosi Reuters.
Prema navodima izvora i medijskim izvješćima, interes za kupnju Lukoilove imovine iskazale su brojne kompanije, uključujući američke naftne divove Chevron i ExxonMobil i investicijsku tvrtku Carlyle, te Abu Dhabi National Oil Company i konglomerat International Holding Company iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE).
Interes za kupnju naznačio je američkim dužnosnicima, prema navodima neimenovanih izvora, i mađarski MOL, i to u prvom redu za Lukoilove rafinerije i benzinske postaje u Europi, te za udjele u nalazištima u Kazahstanu i Azerbajdžanu.
