Izbor Donalda Trumpa za sljedećeg predsjednika Sjedinjenih Država izazvao je veliku pozornost u cijelom svijetu - s dobrim razlogom, jer će sigurno imati posljedice za Sjedinjene Države, njihove međunarodne partnere i sam svjetski poredak. Samo će vrijeme pokazati. Očekivano, u medijima su se brzo namnožile analize i nagađanja o tome što nas očekuje.
Posebno je pitanje kakav će biti utjecaj na područje istraživanja svemira. Iako Trump tijekom predizborne kampanje nije previše govorio o svemiru, na temelju njegovog prvog mandata i drugih dosad iznesenih stavova može se izvući mnogo zaključaka.
Trump i Republikanska stranka imat će veliku moć jer kontroliraju oba doma Kongresa. Time će imati gotovo odriješene ruke u realizaciji svoje svemirske vizije. A ovaj će biti važan, jer SAD je vodeća sila na polju istraživanja svemira.
NASA uvjerljivo na globalnom vrhu
NASA je najveća svemirska agencija na svijetu. Njegov godišnji proračun iznosi 23,5 milijardi eura. To je tek nešto manje od ukupnih proračuna ostalih svemirskih velesila. Europska svemirska agencija ima 7,8 milijardi, ruski Roskosmos 2,4 milijarde, japanska Jaxa 1,4 milijarde, indijski Isro isto toliko. Kineski svemirski proračun nešto je teže procijeniti jer nije toliko transparentan. Jedna od procjena pokazuje da godišnje u svemirske programe ulaže 14 milijardi eura, no u taj broj vjerojatno su uključena i vojna ulaganja. Ako bismo proračunu NASA-e, po sličnom ključu, dodali i novac koji godišnje troše njihove Svemirske snage, ogranak američke vojske, brojka se penje na čak 50 milijardi. Riječ je o novcu kojim će upravljati Trumpova administracija.
Američki svemirski program neformalno uživa poseban status. Američka politika vodi teške bitke u mnogim područjima, ali relativno malo u svemiru. Teren se smatra višestranačkim, odnosno, s obzirom na američke specifičnosti, dvostranačkim. I demokrati i republikanci općenito se slažu da je istraživanje svemira važno, a obje strane imaju mnogo svemirskih entuzijasta među svojim izabranim predstavnicima, svjesni prestiža koji dolazi s visokoprofilnim svemirskim projektima, kao i novca koji pritječe u njihove svemirske programe . No, postoje malo drugačije vizije kako točno potrošiti taj novac, piše RTV Slovenije u analizi.
To je i razlog zašto američki predsjednici vole demontirati velike svemirske programe svojih prethodnika i ocrtati vlastite, koji bi trebali definirati njihovu ostavštinu. Također imaju tendenciju pripremati glomazne planove, a za njih izdvajaju premalo novca.
Dugoročna nestabilnost
I tako dolazimo do još jedne karakteristike američkog svemirskog programa: dugoročne nestabilnosti. Richard Nixon zaustavio je uspješan program Apollo i osmislio Space Shuttle. Ronald Reagan gurnuo je rakete malo u stranu i poželio svemirsku stanicu. George Bush stariji pokrenuo je megalomanski program Space Exploration Initiative koji je predviđao osvajanje Mjeseca i Marsa te golemu svemirsku postaju Freedom. Njegov nasljednik, Bill Clinton, odmah je vratio planove u ladicu, spojivši postaju Freedom s ruskom Mir 2 u Međunarodnu svemirsku postaju.
Nitko nije bio iznenađen kada je Trumpova administracija 2017. najavila veliki zaokret. Potpredsjednik Sjedinjenih Država i predsjedavajući nedavno uskrslog Vijeća za svemir, Mike Pence, izašao je na pozornicu kako bi održao najvažniji govor o svemirskoj politici od Johna F. Kennedyja. Objavio da je bušenje asteroida otključano i da je Mars predaleko i preskup. Vrijeme je da se čovječanstvo vrati na Mjesec. I tako smo dobili program Artemis, koji je sve snage usmjerio na Zemljin prirodni satelit. Kad je politika opskrbila NASA-u dodatnim novcem, prvi put nakon mnogo desetljeća znali smo da je SAD zapravo ozbiljan. Tome je pomogla i nova svemirska utrka, koju je u svom govoru spomenuo i sam Pence. Ovaj put je to s Kinom. Američka politika shvatila je da im Kina diše na vrat u svemirskim istraživanjima, te da si ne može priuštiti "pobjedu" azijske velesile. To su argumenti na koje u Washingtonu naćule uši.
Stoga je 2019. tadašnji NASA-in administrator Jim Bridenstine pokušao znatno ubrzati stvari. Umjesto prvotno planirane 2028. godine, kao godinu povratka na Mjesec najavio je 2024. Tada smo napisali da ovaj pomak i uvođenje dodatne žurbe znači samo veću mogućnost da se povratak i doista dogodi. provesti 2028. godine, a ne kasnije. Prognoza je za sada točna.
Biden nije uništio Trumpovu agendu
Godine 2020. Trump je izgubio izbore, a zamijenio ga je demokrat Joe Biden. Suprotno staroj praksi, Biden nije pomeo planove svog prethodnika, već ih je potvrdio i opskrbio dodatnim novcem. Postojao je konsenzus između demokrata i republikanaca da ne smiju izgubiti ovu svemirsku utrku. Od tada nije bilo većih promjena, samo nadogradnja programa Artemis. Prva misija Artemis I provedena je kada je SLS raketa poletjela prvi put, šaljući Orion na prvo putovanje svemirskom letjelicom oko Mjeseca i natrag u pet desetljeća.
Portal, koja bi trebala biti postavljena u orbitu oko Mjeseca - široku. Izvan politike, posebno u stručnim krugovima, kante crne žuči prelijevaju se na temeljnu arhitekturu Artemide. A upravo ovdje je zec kojeg nova Trumpova administracija možda lovi.
Ekspedicija Artemide I išla je kao podmazana. Raketa SLS dobro se pokazala pri svom prvom lansiranju 2022. godine. Svemirska letjelica Orion također se sigurno vratila iz svoje orbite oko Mjeseca. Činilo se da ih čeka laka plovidba. Politička potpora, dovoljno novca, radna oprema privremeno su sklonili kritičare.
Ali stvari su se u posljednje dvije godine sve više zakomplicirale, a u američkom svemirskom programu raste nezadovoljstvo i nervoza. Doista, Orion se pokazao samo izgledom. Jedva godinu dana nakon leta, NASA je otkrila da nešto nije u redu s njegovim toplinskim štitom. Toplinski štit je sloj na dnu svemirskog broda koji štiti od temperatura od gotovo tri tisuće Celzijevih stupnjeva tijekom ponovnog ulaska u atmosferu. Neuspjeh može značiti smrt posade. Na misiji Artemis I, veći su komadi otpali s njega, ostavljajući za sobom rupe. Nakon dvije godine NASA još uvijek ne razumije zašto se to dogodilo. Utvrdi li postojeći toplinski štit neprikladnim, morat će ga iznova razviti i temeljito ispitati, što znači odgode od nekoliko godina. A kašnjenja su u ovom trenutku sve manje prihvatljiva.
Na zemlji je i raketa SLS. U osnovi, to su tehnologije recikliranja starih Space Shuttleova. Sasvim pojednostavljeno: raketoplan je izbačen iz sustava, a motori su mu ugrađeni sa spremnikom goriva. Ovo je spasilo radna mjesta; ali su mislili da će uštedjeti mnogo vremena i novca. Dogodilo se suprotno. SLS na jednom lansiranju "sagori" do četiri milijarde dolara i jako kasni. To je još bilo prihvatljivo dok u priču nisu ušli Kinezi. Kada su najavili da će najkasnije do 2030. poslati čovjeka na Mjesec, tolerancija na neučinkovitost i kašnjenja programa Artemis značajno se smanjila. SLS postaje - bilo to opravdano ili ne - meta općeg nezadovoljstva.
Raketa SLS zasad je dobro "obranila" kritičare, njen proizvođač Boeing ide naprijed i ispostavlja masne račune NASA-i. Razvoj SLS-a dosad je već koštao 25 milijardi dolara. Dodatnih nekoliko milijardi bit će predloženo za nadogradnju drugog stupnja, nešto za nadogradnju bočnih potisnika, a milijardama se mjeri i nadogradnja pomične lansirne platforme. Psi laju, karavane prolaze.
Ali možda će neki pas otkinuti lanac i zaustaviti karavanu. Priča je očito klimava. Reporter ArsTechnica Eric Berger, dobro upućen u stanje u američkom svemirskom programu, kaže da se razgovara o razgradnji SLS-a. Mogućnost da se SLS izbriše je više nego polovična. Ovo su riječi koje su navele utjecajnog senatora Johna Shelbyja da prije samo nekoliko godina zaprijeti prekidom cijelog programa. Teške riječi koje se naizgled približavaju stvarnosti.
Tome bi veliki doprinos mogao dati Elon Musk, milijarder, osnivač SpaceX-a, koji je sada u bliskim odnosima s Trumpom. Toliko blizak da ga u posljednje vrijeme nazivaju njegovom sjenom i prisutnim u razgovorima s čelnicima drugih država. Musk smatra SLS arhetipskim rasipanjem novca, projektom koji je potrošio desetke milijardi dolara koji bi se mogao mnogo bolje iskoristiti negdje drugdje. Između ostalog, ovaj bi novac uvelike koristio projektu superteške rakete-nosača Starship, koju razvija SpaceX.
procjenjuje da trenutni i potpuni rez sa SLS-om nije vrlo vjerojatan. Starship još nije spreman i vjerojatno još neko vrijeme neće biti dovoljno siguran za prijevoz posade. Ukidanje SLS-a donijelo bi previše rizika za program Artemis. No vjerojatnije je da će za početak otkazati nadogradnju drugog stupnja SLS-a i bočnih potisnika. SLS će ostati kakav je danas i bit će osnova misija Artemis II i Artemis III.
Artemis II predviđen je za iduću, 2025. godinu. SLS će lansirati svemirsku letjelicu Orion, ovaj put s posadom, na put oko Mjeseca i natrag. Artemis III će, međutim, biti vrhunac programa, slanjem ljudi na Mjesečevo tlo 2026. u velikom povratku čovječanstva na Zemljin prirodni satelit. Stručnjaci procjenjuju da je puno izglednija 2028. godina.
Ali ključno je to što će Orion odvesti ljude samo u Mjesečevu orbitu. Tamo će se posada prebaciti na Starship - koji će ih odvesti na sivilo. Starship je službeni uređaj za slijetanje programa Artemis. A kada se to dogodi, SLS će vjerojatno biti mrtav. Zašto udvostručiti kapacitet kad cijelu misiju teoretski mogu obaviti Starshipovi?
Ipak, nije potpuno nemoguće da bi se SLS mogao ranije povući i osloniti na SpaceX-ovu opremu. Ovo bi bio iznimno hrabar potez, jer Starship još nije siguran. Ali Musk vjerojatno želi dodatni novac, koji bi teoretski također mogao doći od SLS stavke. Možda bismo na ovaj način mogli ubrzati razvoj Starshipa, proizvesti puno više testnih primjeraka, dovršiti još veći broj testnih letova i postići ciljnu godinu. Nepredvidivi Trump može nas iznenaditi takvom odlukom.
Na stolu ostaje i opcija s raketom Falcon Heavy koja je bila na stolu 2019., ali ju je Kongres glatko odbacio. Višestruki Falcon Heavy mogli bi lansirati Orion i raketni stupanj u nisku Zemljinu orbitu. Ta bi se dva elementa spojila na nebu i putovala prema Mjesecu. SLS bi bio nepotreban. Kinezi trenutno imaju sličan pristup.
Deregulacija u korist SpaceX-a?
Muska iznimno smetaju i vladini propisi, točnije Federalna uprava za zrakoplovstvo (FAA) koja mora odobriti svaki let. Testne misije Starshipa stoga nisu tako gusto naseljene koliko bi mogle biti. Musk, poznati brisač državne birokracije, mogao bi iskoristiti Trumpa za labavljenje državnih okvira, također s argumentom da će na taj način prestići Kineze.
Musk bi se mogao suočiti s otporom unutar Republikanske stranke. Program SLS-a čuva mnoga radna mjesta upravo u južnim državama, gdje Republikanska stranka tradicionalno ima visoku podršku. Senatorima će biti teško objasniti svojim biračima zašto im je kruh upravo odrezan.
Neki stručnjaci čak kažu da je SLS temeljni uzrok američkog bavljenja dugoročnim programom istraživanja Mjeseca, budući da je u skladu s političkim interesima i potrebom za istraživanjem svemira. Samo ovo drugo nije dovoljno.
Neki nagađaju o još većoj revoluciji. Dapače, Musk je najavio da će 2026., a najkasnije 2028. poslati velik broj Starshipova na Mars gdje će i sletjeti. A Musk čak ni tu ne staje, kaže da će – ako ova slijetanja budu uspješna – poslati prvu ljudsku ekspediciju na Mars unutar ovog desetljeća. Predviđanje je iznimno hrabro i optimistično, a za mnoge i potpuno nevjerojatno. Ali nije nemoguće. Pogotovo ako se ukine SLS program i preusmjere masne milijarde u Starship. A ako uspiju, onda je "utrka" s Kinezima, koji će prvi na Mjesec u ovom tisućljeću, priča za drugi dio TV Dnevnika.
Trump visoko cijeni Muska i kaže da je rijedak genij kojeg treba zaštititi. Nije nemoguće da će vječno optimistični Musk uvjeriti Trumpa, pogotovo slatkim predviđanjem da će čovjek hodati Marsom 2028. godine – na kraju Trumpova mandata. Trumpu bi takvo postignuće bez sumnje bilo izuzetno laskavo. Dakle, program Artemis se može okrenuti naglavce. SLS je otkazan, Orion je otkazan, Lunarni portal je otkazan, koliko god kruti međunarodni partneri bili. I tada će ljudi koji će jednog dana hodati Marsom zaista biti među nama.
Međutim, projekt bi mogao naići na neizbježna ograničenja zakona fizike, ograničeno vrijeme i novac zbog Muskovih potencijalno prevelikih usta. A onda će u Bijeloj kući zdušno gledati kako tajkun lijepi zastavu komunizma na Mjesec.
Možda će Kinezi pokazati kako se stvari serviraju. Kina ne mijenja svoje svemirske programe svake četiri godine. Zavjetovala ih je dugoročno, desetljećima. Neumorno i postojano gura naprijed, a kad nešto najavi, obično to i provede. Upravo tako su se uhvatili u koštac sa svojim lunarnim programom. Velik broj robotskih sondi poslan je na Mjesec u posljednjem desetljeću, a pritom se puno naučilo. Za ljudski dio programa odabrali su klasičan, jednostavan i provjeren pristup. Kinezi ne sanjaju o dopuni goriva u orbiti, neprovjerenoj tehnici na kojoj se može srušiti Starship. Razvijaju klasični svemirski brod i klasični lunarni lender sličan onima iz Apollo ere. Također im ne trebaju megarakete poput Saturn V ili SLS za početak. Long Walk-10, koji se može smatrati kineskim F, bit će dovoljan.
Što će poduzeti Europa?
Glavni direktor Europske svemirske agencije Josef Aschbacher za Politico je rekao kako Trumpova pobjeda daje težinu argumentu da Europljani moraju ojačati svoje sposobnosti istraživanja svemira. Štoviše, Europa (koja je do sada uglavnom surađivala sa SAD-om) trebala bi se moći natjecati sa SAD-om u svemiru, dodao je. Ovo su smislene izjave osobe na poziciji na kojoj se obično biraju diplomatske riječi. Pritom je istaknuo projekt IRIS2, europsku alternativu SpaceXovoj konstelaciji satelita Starlink. IRIS2 će biti puno manji, ali će omogućiti sigurnu (kriptiranu) komunikaciju europskim akterima. Aschbacher očito vjeruje da dugoročno oslanjanje na Muskov Starlink nije mudro. Trumpov SAD također. Europa mora postati istinski – strateški autonomna.
Prvi Trumpov mandat inače je bio iznenađujuće dobro vođen i produktivan sa stajališta istraživanja svemira. Drugi mandat, međutim, ima potencijal biti mnogo burniji.
