Odavno već znamo kako avanturistička zanimanja nisu više rezervirana samo za muški dio populacije, međutim, što se skiperskog zanimanja tiče, žene su još uvijek u manjini.
Iznimka koja potvrđuje pravilo je naša sugovornica Ana Maruščec Toth, koja je prava inspiracija ženama koje se žele probiti u svijet skiperskog posla. Nakon što je stekla impresivno iskustvo kao profesionalna bivša rukometašica, loptu je zamijenila jedrom te već godinama uspješno plovi Jadranskim morem, oceanima, ali i poslovnim i privatnim životom. Poznata po svom profesionalizmu i avanturističkom duhu, danas je tražena skiperica, a klijenti joj često povjeravaju svoje najambicioznije plovidbene projekte.
U nastavku pročitajte što smo pričali s Anom, koja nas je upoznala sa svojom autentičnom morskom pričom obavijenom adrenalinom.
Cijeli ste život u vrhunskom sportu i navikli ste na velika psihofizička iskušenja i napore. Međutim, rukometna utakmica se odvija na parketu, a sad iste 'igrate' na moru. Kako se pripremate za jedrenje? Postoje li neke stvari koje se tiču psihofizičke pripreme koje se mogu primijeniti u oba slučaja?
Profesionalni sport me naučio puno, između ostalog kako profesionalno i odgovorno pristupiti svakom novom poslovnom izazovu. Što se tiče jedrenja, igrati po pravilima prirode jedini je način kako uspješno završiti tjedan sa neoštećenim brodom. Moraju se poštivati određena pravila i principi, pa se negativne situacije svode na minimum. Najveći izazov u poslu skipera su zapravo gosti. Tu do izražaja dolazi kreativnost, komunikativnost i strpljenje. U tim situacijama moram priznati da mi ni jedan gost nije bio zahtjevniji od pojedinih trenera koje sam imala u karijeri. Kao i u sportu potrebno je i jedno i drugo, kako bi bili najbolji i izdržali puno sezona.
Uspješno ste odradili par prekooceanskih transfera od kojih je prvi bio Les Sables-d'Olonne (FR) – Vigo (ES), Gibraltar – Split, a započeo je dan prije globalnog lockdowna uzrokovanog pandemijom. Kako je bilo ploviti znajući da je na kopnu dosta toga zatvoreno? Jesu li i na moru vrijedila neka druga pravila od uobičajenih?
Kada smo isplovili iz Les Sablesa svijet je još bio normalan i sve je bilo otvoreno bez ikakvih restrikcija. Ubrzo smo ostali bez signala i 3 dana smo plovili Biskajom i uživali u neznanju o globalnoj situaciji. Kada smo uplovili u Vigo ostali smo u šoku ugledavši mornara kako nas čeka da nam veže brod, obučenog u bijelo zaštitno odijelo, navlakama za cipele i kapom sa maskom nalik pčelarskim zaštitama za lice. Kao da smo uletili u neki apokaliptični film. Samo jedna osoba je smjela izaći sa broda na kopno. Otpala nam je svaka šansa za razgledavanje grada. Bili smo presretni što su nam uopće htjeli napraviti servis na motoru. Jedina olakotna okolnost je što nismo bili u kontaktu sa drugim ljudima pa su svi bili malo opušteniji sa nama. Shvatili smo da ako ne želimo biti zatvoreni u izolaciji po povratku u Split, da nam je najpametnije što više biti na pučini i što manje u kontaktu s ljudima. Dva tjedna prije dolaska u Split odlučili smo uopće ne pristajati, te smo iz Gibraltara plovili ravno za Split. To je definitivno bilo jedno od posebnih iskustva gdje se testira najviše glava i izdržljivost kako u brodskim tako i međuljudskim odnosima. Svakome tko misli da je jak u glavi preporučam dužu plovidbu kao jedan od izazova.
Budući da ste iz Zagreba, skiperski posao iziskuje višemjesečno izbivanje iz matičnog grada. Kako vam je organiziran život tih nekoliko mjeseci. Što vam najviše nedostaje?
Zagreb obožavam i gdje god sam živjela i putovala, povratak u Zagreb je uvijek budio poseban osjećaj i radost. Radeći ovaj posao prvi put osjećam da imam još jedan dom. Da imam neki mir, sigurnost a opet i uzbuđenje na jednom mjestu. Jedino što nemam i što ne mogu ponijeti sa sobom su naravno obitelj, prijatelji i pas, ali sa današnjom tehnologijom i kad smo daleko se vidimo i čujemo pa se lako izdrži. Jedino što me brine je što si moje dlakavo čudovište misli, jesam li ga napustila i uživa li ili ne. Kada krene sezona svaku subotu se isplovljava sa novim gostima i 6 dana plovimo od otoka do otoka. U petak se vraćamo u bazu, odnosno marinu iz koje smo i krenuli i opet u subotu ispočetka. Tako pet mjeseci ili koliko skiper može izdržati.
Ana Maruščec Toth, Foto: Društvene mreže, Instagram
Obzirom da prilikom jedrenja, a pogotovo zahtjevnih ruta kakvih ste bili sudionik, mogu nastati mnoge nepredviđene okolnosti, improvizacija igra bitnu ulogu. Kako ostati smiren u takvoj situaciji? Pamtite li situaciju koja vam je bila posebno stresna?
U takvim situacijama mi je najviše pomogao sport gdje si u sekundi morao reagirati na novonastale situacije i rješavati ih na najbrži i najbolji način. Naravno da brod u kombinaciji sa neverama može izgledati, a i zvučati zastrašujuće ali kao šta sam već rekla, treba poštovati prirodu i pristupit joj s poštovanjem i izbjeći će se jako puno tih kritičnih situacija. 99,9 posto tih situacija se dogodi zbog krive ljudske procjene ili popuštanja pod pritiskom gostiju, kako bi im se udovoljilo i ispunile njihove želje.
Puno samopouzdanja i iskustva sam dobila radeći sezonu u Francuskoj gdje nisam imala nikakvog prethodnog znanja o teritoriju gdje sam radila. Nisam mogla ni očekivati pomoć od poznanika jer nitko tamo nije radio. Otkrivanje novih marina, uvala i restorana uz puno zahtjevnije vremenske uvjete i sve to sa gostima koji očekuju da im se odgovori na sva pitanja i da se osjećaju sigurno je najveći izazov koji sam imala. Jako uzbudljivo ali i jako iscrpljujuće.
Za sad posebno loše iskustvo nisam imala, sve i što se moglo možda pretvoriti u katastrofu sam nekako riješila, što zbog moje snalažljivosti, što zbog činjenice da sam ženski skiper pa svi prate svaki pokret i uskaču pomoć i kad je potrebno i kad nije. Nekome bi to smetalo i utjecalo na ego, ali sam shvatila da nije uobičajeno vidjeti ženu za 'timunom' i jednostavno prirodno dođe ljudima uskočiti pomoć. Njima se razbije rutina a ja sačuvam svoja leđa. Svima dobro. Najčešće me ljudi pitaju je li mi teško u tom muškom svijetu ali baš naprotiv. Zahvaljujući tome me i proguraju u špici sezone i nađu mjesto za vez kada je to nemoguće bez prethodne rezervacije.
Više imam tih lijepih situacija kao primjerice u Francuskoj kada je na mom prvom samostalnom transferu od 3 dana, u noćnoj navigaciji, iskočio kit par metara od broda i zaljuljao cijeli brod. Ispred Toulona, gdje mi je bila baza, izronila je podmornica pola milje od mog broda pa su mornari izašli van i ležerno hodali po trupu i mahali nam. Takve situacije uvijek pričam i potičem ostale žene kad me pitaju kako je raditi na brodu.
Ana Maruščec Toth, Foto: Društvene mreže, Instagram
Kako izgleda tipičan dan na moru kad ne vozite klijente ili transfere već jedrite za svoju dušu? Koje vam misli prolaze kroz glavu?
Iskreno kod mene nema puno razlike. Kad mi gosti dođu na brod automatski postaju ili moja braća i sestre ili majke i očevi. Svaki put se ponašam isto kao i kad sam privatno na brodu. Svaki dan se diviti prirodi, izlascima i zalascima sunca, prekrasnoj obali i uživati u jadranskoj „spizi“ jedini je način kako treba raditi ovaj posao. Ne smatram se nešto posebno romantičnom pa bih rekla da ovo nema veze s tim i možda zvuči kao klišej, ali to je jedini recept. Čim gosti to osjete i vide u meni i oni postaju takvi. Zvuči logično i idealno ali kad posao postane rutina vjerujte puno skipera zaboravi koje sve blagodati im posao daje i natječu se koji će dobiti više „manče“.
Ne mogu reći da ni mene to ne zanima, ali uživanje u svakodnevnim sitnicama koje se dešavaju na brodu i oko broda su mi puno veća satisfakcija. Samo zbog toga izdržim cijelu sezonu bez stresa i sa smiješkom na licu.
Osim jedrenja, pokrenuli ste i uspješan posao dostave hrane na brodove. Kako ste došli na tu ideju?
Ideja je došla od šogora i on je zapravo jedan od začetnika tog biznisa. U nedostatku kvalitetne domaće hrane i pristupa istoj pokrenuli smo posao i konstantno se borimo da gost na brod dobije namirnice ravne najboljim restoranima. Radi se o lokalnoj ribi, mesu, voću i povrću, itd. Nudimo hrvatsko i „s polja do stola“ što je više moguće. Svakako nam pomaže naše iskustvo s broda gdje se svakodnevno susrećemo sa željama gostiju ali i primjedbama što bi moglo biti bolje i što im nedostaje. Sve to pakiramo u naše Artisans Boxove i pokušavamo zadovoljiti i najzahtjevnije nepce. Zahtjevno je i teško voditi paralelno dva sezonska posla, ali tu je zima da se odmorimo.
Istaknuli ste kako vam je najdraže ploviti rutama koje obavijaju hrvatske otoke. Koja vam je posebno prirasla srcu i zašto? Što kažu strani gosti koje vozite, gdje je njima najljepše?
Naša obala je zaista jedna od posebnih. Imamo puno otoka na maloj udaljenosti i svaki nudi nešto drugo. Obala nam je prirodno zaklonjena i nemamo velike i česte nevere kao ni plime ni oseke. Idealno za život na brodu.Najdraža ruta mi je Split-Dubrovnik i obrnuto. Na ovoj ruti je najbolji mix zabave i mira. Osobno volim i jedno i drugo tako da mi je to neka dobitna kombinacija. Makar bi se iznenadili na kakvim se sve mjestima dogodi party. Prošle godine smo imali scene u rangu ozbiljnih svjetskih DJ setova. Prijatelj skipper/DJ je radio na brodu i jednu večer organizirao zabavu na stijenama u uvali gdje se samo brodovima može doći. Cijela oprema, reflektori, ozvučenje na zavidnom nivou a o scenografiji da ne pričam. Naravno i gosti su bili pozvani gdje su odmah pali u delirij od uzbuđenja. Što se organiziranje zabave tiče stvarno smo jedna od sposobnijih nacija.
Imam najdraže mjesto za peku pa drugo za degustaciju vina, treće za odreske, a tako i za zabavu, odnosno odmor i mir, da nas nitko ne može pronaći. Sve se kombinira sa gostima i njihovim potrebama i željama. Pošto volim i galamu i mir ništa mi ne pada teško, a što se gostiju tiče njima je svugdje amazing i beautiful.
Što očekujete od nadolazeće sezone? Kakvi su vaši poslovni i životni planovi?
Nadolazeće sezone se malo i plašim jer će prema svim najavama biti najluđa do sad. Brodovi su bookirani još prošle godine, poslovi se dogovaraju puno ranije nego inače i svugdje se traži radnik više. Plan mi je nastaviti uživati u svakom valu i nadam se da ću oploviti barem dva oceana u sljedećih par godina.
Dobila sam poziv i za sudjelovanjem u zanimljivom reality show-u 'Below deck', a još odlučujem ići ili ne. Možda ćete na kraju ljeta imati još zanimljivijih priča od mene.
Ana Maruščec Toth, Foto: Društvene mreže, Instagram
