Pozornost društva prema učiteljima u Hrvatskoj često je obilježena gledanjem s visoka. Njihovo profesionalno dostojanstvo se ne cijeni, još uvijek imaju ispodprosječne plaće a rad im se propituje.Oni nisu naša obitelj, ali neki od njih poznavali su nas možda bolje od roditelja. Nosili su s našim promjenama raspoloženja, razvijali naše samopouzdanje, vjerovali u nas i kad mi nismo. Za neke od nas su bili i tješitelji u životnim kušnjama. Oni su nas oblikovali i dobar dio života proveli smo s njima.
Neki od njih netragom su nestali iz naših života, a neke i dalje povremeno viđamo na prigodnim okupljanjima. Tada smo radosni i zahvalni što nas pamte i dalje po imenu, jer mi smo tek kap u moru od nekoliko stotina ili tisuća djece koja su im prošla kroz život. Uveli su nas u svijet spoznaje, mašte i otkrića. Uz roditelje oni su baza, osnova od koje počinje oblikovanje pojedinca. Oni su učitelji i danas slave svoj Dan.
Svjetski Dan učitelja koji obilježavamo 5. listopada prigoda je i za isticanje važnosti rada svih učitelja i nastavnika i njihov utjecaj na razvoj društva u cjelini. Danas je i prigoda je da se naglasi važnost učiteljske profesije, ali i samog obrazovanja čiji su oni nositelji, stoga se taj dan obilježava u više od 100 zemalja svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.
Georg Franck u svojoj knjizi Ekonomija pozornosti piše da je pozornost najneodoljivija od svih droga. Uistinu, ništa nije toliko privlačno kao ugodni, dobronamjerni, dobrodošli pogled i naklonost drugih ljudi. No, pozornost drugih ljudi nije lako dobiti. Još ju je teže zadržati. Možda u svijetu nema ništa tako nestabilnoga i prevrtljivog poput naklonosti drugih ljudi. Ipak, život čovjeka obilježen je željom za pozornošću, da ga se vidi, čuje i doživi.
Pozornost, međutim, nije jednosmjerna. Nismo samo usmjereni na pozornost drugih ljudi. Mi je sami poklanjamo drugima. To činimo i zato jer je sami trebamo i jer znamo da ćemo je dobiti samo ako je prethodno uložimo. Uzvraćamo ili ne uzvraćamo poklonjenu pozornost ovisno o tom što nam i koliko drugi znači. I tu otkrivamo kako je pozornost samo površina ispod koje se krije daleko važnije pitanje vrijednosti i važnosti drugoga i životno važno pitanje koliko sami značimo drugima.
Postoje mnoge predodžbe o kvalitetama dobrog učitelja. Zaboravljena kvaliteta dobrih učitelja je da su oni ljudi „iznimne pozornosti“. U srcu nosimo one učitelje koji su imali oko i uho pozornosti za nas. Ne pamtimo one najstručnije ili najzabavnije, već one koji su mi darovali svoju pozornost. Pozornost tih ljudi je voda koja je zalila njihovu zrno znanja i iskustva.
Pozornost društva prema učiteljima u Hrvatskoj često je obilježena gledanjem s visoka. Učitelji su oni čije se profesionalno dostojanstvo ne cijeni, oni koji još uvijek imaju ispodprosječne plaće i oni čiji se rad propituje.
Danas na Dan učitelja nije dovoljno samo znati da nam učitelji trebaju za razvoj naše djece, nužno ih je vrednovati kao dragocjene osoba našeg života, ali i zdravog društva. Jednostavno, uzvratimo im pozornost na osobnoj i društvenoj razini. Mnogi od nas danas ne bi bili to što jesmo bez plemenitih i dobrih učitelja. Njihova pozornost je usmjerila naše živote, zbog toga barem jednom godišnje sjetimo ih se i pokažimo im svoju zahvalnost.
Dragi učitelji i učiteljice sretan Vam Svjetski dan učitelja!
Branko Janjić
