Hrvatska je u rujnu 2024. zabilježila 2,4 milijuna turističkih dolazaka i 13,1 milijun turističkih noćenja, što predstavlja pad od 5% odnosno 3% na godišnjoj razini. S druge strane, Hrvatska je u odnosu na 2019. ostvarila 5% veći broj dolazaka i 3% veći broj noćenja. U ovom članku analitičari Intercapitala dali su pregled ostalih podataka i što bi oni općenito mogli značiti za industriju.
Počevši od brojki, Hrvatska je u rujnu zabilježila 2,4 milijuna dolazaka turista, od čega 2,16 milijuna stranih turista, a 236 tisuća domaćih turista, što predstavlja pad stranih i domaćih dolazaka od -5%, odnosno -2%. Što se tiče noćenja, zabilježeno je ukupno 13,1 milijun noćenja, od čega 11,9 milijuna stranih, a 1,2 milijuna domaćih turista. Dok su domaća noćenja ostala nepromijenjena u odnosu na prethodnu godinu, inozemna noćenja smanjila su se za 3%. Kao rezultat ovih promjena, prosječni boravak po osobi iznosio je 5,5 noćenja u rujnu, što je blago povećanje od 2% u odnosu na prethodnu godinu.
U usporedbi s 2019. ipak vidimo napredak, iako je prilično zabrinjavajuće da je trebalo pet godina da se konačno prebrodi ova godina u jeku ljetne sezone. Ukupno su dolasci turista porasli za 5% u odnosu na 2019. godinu, potaknuti povećanjem dolazaka stranih turista od 3%, te povećanjem dolazaka domaćih od 29%. Nadalje, ukupna noćenja porasla su za 3%, potaknuta samo povećanjem noćenja stranih turista od 5%, dok su noćenja domaćih turista smanjena za 14%.
Gledano prema vrsti smještaja, 85 posto noćenja u rujnu ostvareno je u komercijalnom smještaju, 10 posto u nekomercijalnom, a 5 posto u nautičkom smještaju. Unutar komercijalnog smještaja 39% noćenja ostvareno je u privatnom smještaju, 29% u hotelima, 23% u kampovima, dok je 9% ostvareno u ostalim vrstama smještaja.
Najviše noćenja turista u rujnu bilo je iz Njemačke, koja je ostvarila 27% ukupnih noćenja, zatim domaćih turista s 10%, Austrije s 9%, Slovenije s 8%, Poljske sa 7%, te Velike Britanije s 5%. Očekivano, najposjećenija je Istarska županija s 3,6 milijuna, odnosno 28% svih noćenja, zatim Splitsko-dalmatinska s 2,7 milijuna, Kvarnerska s 2,1 milijun, Zadarska s 1,78 milijuna te Dubrovačko-neretvanska s 1,2 milijuna noćenja.
Prelazeći na rezultate u prvih devet mjeseci ove godine, ukupni dolasci porasli su za 2,8% na godišnjoj razini na 19,3 milijuna, dok su ukupna noćenja blago porasla za 0,4% na 102,6 milijuna. U međuvremenu, u odnosu na 2019., ukupni dolasci blago su porasli za 2%, dok su ukupna noćenja ostala nepromijenjena.
Kada pogledamo sve ove brojke, postavlja se više pitanja nego odgovora. Je li promjena vremena prema hladnijem i kišovitom rujnu uzrok smanjenja broja noćenja? Je li reakcija rasta cijena konačno sustigla industriju? Ili druge mediteranske destinacije nude i više sadržaja i razumnije cijene? Ili smo svjedoci onoga što je Ministarstvo turizma već dugo reklamiralo kao cilj, a to je rast i širenje industrije u ostatku godine?
Odgovori na ova pitanja vjerojatno bi bili "Da, ali...". Kakva god bila objektivna istina, jedno je sigurno. Pretpostavimo da Hrvatska želi ne samo zadržati nego i poboljšati svoju poziciju jedne od najboljih mediteranskih destinacija. U tom slučaju bit će potrebno puno više od citiranja strategija i planova koji idu godinama, a često i ponavljanja istih izazova industriji i nuđenja istih ili sličnih rješenja.